Sport za zdravi um i tijelo

Razgovor s Vidom Horvatićem Jamborom, višestrukim pobjednikom školskog krosa

Osnovna škola “Antun Nemčić Gostovinski” svake godine organizira jesenski i proljetni kros za učenike predmetne nastave jer je uočena potreba da se učenici što više kreću. Sjedilački način života je učinio svoje – sjedimo u školi, sjedimo za računalom, u automobilu… što znači da nas ima sve više pretilih, bolesnih i nezadovoljnih životom. Premalo kretanja danas, mladom organizmu u budućnosti može učiniti veliku štetu.

Jesenski kros je dan kada učenici nemaju klasičnu nastavu, nego kreću pješice ispred škole te pješače do Crne gore gdje u šumi trče kros u nekoliko različitih kategorija ovisno o uzrastu učenika i učenica. Već samo pješačenje od najmanje 9 tisuća koraka te utrke od 600 do 1000 metara su dovoljne za dobar osjećaj na kraju dana.

Nisu svi učenici uvijek oduševljeni danom u šumi i trčanjem što je žalosno. Neki su rekli da bi radije bili i na nastavi. Nije li to razlog za zabrinutost?

Kako bi vas uvjerio da je bavljenje sportom jako važno, porazgovarali smo s Vidom Horvatićem Jamborom, višestrukim pobjednikom u školskom krosu.

I ove godine je osvojio prvo mjesto u kategoriji krosa za dječake iz 8.razreda.

Već si nekoliko godina pobjednik u jesenskom krosu učenika OŠ Antun Nemčić Gostovinski u svojoj kategoriji. Jesi li zaista bio pobjednik i u 5., i u 6., 7. te sada u 8.razredu. Kako to komentiraš? Pripremaš li se posebno za utrku na školskom krosu?

Ne pripremam se jer imam stečenu kondiciju. Kroz godinu imam kondicijske treninge ponedjeljkom i srijedom po sat vremenom. Uz to ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom treniram po sat i pol. Na ljetnim praznicima treninzi mi traju čak i 2 sata. Treniram i u teretani. Ako bih računao, na tjedan prosječno provedem najmanje 8 sati trenirajući.

Treniraš li atletiku (trčanje) ili neki drugi sport?

Aktivan sam u tenisu i trenirao sam nogomet od 10 godine do 11. Želio bih trenirati i nogomet,ali ne stignem zbog previše obaveza.

Dakle, uspješan si u tenisu te član TK Koprivnica. Nabroji nam neke svoje dosadašnje uspjehe? Koji svoj sportski uspjeh bi izdvojio kao tebi najdraži i zašto?

Najdraži uspjeh mi je osvajanje turnira u Čakovcu 2023. godine zato što sam u finalu pobijedio objektivno jačeg i starijeg igrača. Gubio sam 0:4, 0:3, no okrenuo sam meč u svoju korist i uspio sam pobijediti. Pobijedio sam jer se nisam želio predati, a suparnik je izgubio živce. Dok smo izjednačili rezultat, shvatio sam da ga mogu pobijediti. Imao je i meč loptu na rezultatu 6:3, no došao sam do 6:6 i pobijedio ga na kraju s 8:6 u odlučujućem tie-breaku.

Tko su tvoji sportski uzori?

Novak Đoković mi je sportski uzor jer je iz naših krajeva. Najbolji je tenisač svih vremena. Dobar je kao čovjek, samo mi se ne sviđa način na koji se nosi s porazom.

Saznali smo i da si odličan učenik. Uspješan si u školi i u bavljenju sportom. Koja je tvoja tajna? Kako sve uspijevaš?

Sretan sam što ne moram puno učiti. Jako brzo pohvatam stvari. Imam pomoć i od tate koji je inženjer i od mame koja se brine da sve odradim na vrijeme.

Učenik si 8.razreda. Koji su ti planovi u daljnjem školovanju? Koju školu namjeravaš upisati? Namjeravaš li nastaviti i sportsku karijeru?

Želio bih upisati Matematičku gimnaziju u Koprivnici. O fakultetu još ne razmišljam, ali išao bih u smjeru elektronike. Sportom se namjeravam baviti i dalje. Sport ispunjava moj život.

Smatraš li da je sport bitan u životu, u odrastanju?

Da, zato što je svakom čovjeku sport potreban da bi imao zdravo tijelo i zdravi um te ispunio kvalitetno svoje slobodno vrijeme. Sport je meni zabavan. U njemu treba uživati. Tenis je sport koji je i fizički i mentalno jako težak. Potrebno je razvijati tehniku igranja, kondiciju, ali i živce pa smatram da će mi dobro doći u životu.

Što bi poručio učenicima svoje škole? Kako uskladiti školske obaveze i bavljenje sportom?

Učenicima poručujem da dobro isplaniraju svoj dan. Nakon škole i treninga bitno je odmah odraditi školske obaveze kako biste imali slobodno ostatak dana. Sve je stvar dobre organizacije.

Tekst i fotografije: Elena Večenaj, Dunja Brkić, Hela Lihtar