SVAKI TJEDAN NEŠTO NOVO

MARTINČICA – Infundibulicybe geotropa

Ova je gljiva dobila hrvatsko ime martinčica jer se najčešće pojavljuje u doba kada se slavi Martinje (11. studeni, dan Svetog Martina, zaštitnika vinogradara). Inače, raste od kraja rujna do početka prosinca.

Martinčica je prilično velika gljiva. Može narasti i do 25 cm promjera klobuka i do 3 cm u promjeru stručka. Klobuk joj u odrasloj fazi rasta poprima oblik lijevka. Iz tog se razloga martinčica na engleskom zove „Trooping Funnel“ što bi u prijevodu značilo lijevak koji raste u mnoštvima (trupama) jer se na jednom staništu pojavljuje u mnogo primjeraka. Cijelo plodno tijelo je oker ili bjelkastooker boje kože.

Općenito voli najviše travnata područja, često ju nalazimo i u visokoj travi. Najčešće raste na livadama uz rubove šuma, uz grmlje, po pašnjacima, parkovima, svjetlijim šumama i slično. Pojavljuje se u velikim skupinama formirajući vilinske krugove i polukrugove. Raste i u nizinama i na većim nadmorskim visinama. Prilično je česta u krajevima bližima moru. U Istri se masovno pojavljuje i tamo je jedna od najpoznatijih i najomiljenijih gljiva te je tamošnji narod naziva pršutica. U Podravini vrlo rijetka vrsta. Primjerci sa fotografija snimljeni su u studenom uz rub jedne bjelogorične šume (topola, hrast, grab, lijeska) blizu naselja Pustakovec.

Odlična jestiva gljiva, krupna, izdašna, ugodnog okusa i još ugodnijeg mirisa. Miris dosta kompleksan, aromatičan, voćni, pojedini autori kažu da podsjeća na bazgin cvijet. Pogodna za sve načine pripreme, može se kiseliti te duboko zamrznuti prethodno blanširana.

Tekst i fotografije: Danijel Balaško, učitelj

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)