CRNA TRUBAČA (Craterellus cornucopioides)

Crna trubača ima još nekoliko hrvatskih naziva pa je još zovu i mrka trubača, mrtvačka truba, mrka truba i rog obilja. Zbog svojeg tipičnog izgleda ne može se zamijeniti sa nevaljalim gljivama. Slična joj je jestiva pepeljasta lisičica Cantharellus cinereus koja ima trusište izgrađeno od rebara, tj. prutića. Pseudocraterellus sinuosus je puno manjeg rasta i svjetlije boje. Faerberia carbonaria također je manja, raste na zgarištima, sivosmeđe je boje s trusištem izgrađenim od prutića.

Njihovo su stanište bjelogorične šume, na raznim tlima, najčešće na sjenovitim i vlažnim staništima. Posebno vole staništa uz bukve, ali i grabove i pitome kestene. Rastu i u nizinsko-brdskom području i na većim nadmorskim visinama. Raste od kraja ljeta i u jesen. Dobro podnose hladnije vrijeme pa se nekad mogu pronaći i početkom zime ako je blaga. Pojavljuju se u velikim kolonijama, ponekad i više stotina primjeraka na jednom manjem prostoru. Iako nekih godina znaju skoro potpuno izostati, postoje godine kada doslovno preplave šume.

Crne su trubače jedne od najboljih jestivih gljiva, izvanredno ukusne i aromatične. Budući da rastu u velikim množinama najbolje ih je posušiti (lako se suše), staviti u staklenke s patent zatvaračem da unutra ne dopire zrak i takve se mogu po potrebi koristiti za razna jela ili kao dodaci jelima (mogu se samljeti i u prah i koristiti kao začin) nekoliko godina. Prije upotrebe, suhe crne trubače treba namočiti barem 5-6 sati u mlakoj vodi, da opet nabubre i povrate svoju strukturu i tek onda ići od njih spremati jelo. Svježe se mogu pripremati kao i svake druge gljive, npr. dinstati kao i vrganji. Najbolje su u umacima s tjesteninama ili kao namaz. Mogu se i duboko zamrznuti prethodno blanširane, ali tada izgube nešto od arome. Također, pogodne su i za kiseljenje i stavljanje u ulje.

Naziv “mrtvačka truba”, naravno, nema nikakve veze s njihovom jestivosti. “Mrtvačke” zbog crne boje plodišta, a “trube” zbog samog oblika plodišta (izgleda kao lijevak, rog, truba). Mogli bi ih zvati i “rog obilja” što bi bio doslovni prijevod latinskog znanstvenog naziva “Craterellus cornucopioides”, pa su ih tako Englezi nazvali “Horn of plenty”, ali zovu ih i “Trumpet of the dead”. U Francuskoj su jako cijenjene i tamo ih čak poistovjećuju sa tartufima, čak i zovu tartufima siromaha zbog svoje jedinstvene i božanstvene arome. Cijene svježih mrkih trubača na inozemnim tržnicama dosežu i do 25 eura po kilogramu, a sušenih oko 150 eura po kilogramu u europskim supermarketima.

Tekst i fotografije: Danijel Balaško, učitelj