Odrastati uz sport je privilegija. Sport stvara prijateljstva, uči nas odgovornosti i upornosti.

Moj sport – rukomet

Rukometom sam se počela baviti nešto prije 1. razreda, prvo unutar male sportske škole, a poslije u klubu RK Podravka Vegeta. Gledajući utakmice s mamom, zaljubila sam se u rukomet i znala sam da je to pravi izbor za mene. U to vrijeme još nije bilo organiziranih treninga za moje godište unutar kluba pa sam se morala zadovoljiti treninzima unutar male sportske škole sve do prvog razreda. I tako je sve krenulo, trening po trening, a ljubav za rukometom je samo rasla. Naravno, u početku to nije bilo ništa ozbiljno, ali svejedno bi mi odlazak na trening bio najdraži dio dana. Posebnost rukometa je u tome što je rukomet timski sport u kojem sve uspjehe i neuspjehe dijeliš s suigračicama koje su ti zapravo prijateljice. Svi imamo isti cilj – pobijediti, što nas povezuje i zasigurno je najveća motivacija. Puno mi znači podrška članova moje obitelji koji su uvijek uz mene na utakmicama.

Treniram pet puta tjedno, sat i pol do dva sata u večernjem terminu, a vikendima najčešće imam utakmice. Smatram kako su treninzi vrlo bitni za postizanje željenih rezultata i nastojim dati sve od sebe na svakom treningu. Poslije treninga se osjećam ispunjeno i zadovoljno. Za očekivati je da ću u budućnosti, kako budem starija, trenirati više i teže što će biti primjereno mojoj dobi. Naporni treninzi su put do ostvarenja najvećeg cilja za svakog sportaša, a to je definitivno biti profesionalni sportaš i igrati za reprezentaciju. Kroz natjecateljsku sezonu koja započinje u listopadu, igramo utakmice o kojima ovisi plasman na Završnicu tj. državno natjecanje koje se odigrava po godištima u travnju ili svibnju u Poreču. Ekipe koje izbore odlazak na Završnicu su najbolje ekipe u državi te je sam turnir vrlo zahtjevan i naporan, a svaka utakmica važna jer pobjeda vodi prema cilju – medalji. Kroz četiri dana igraju se dvije utakmice dnevno. Iskreno, mislim da me sport promijenio od dana kad sam počela trenirati jer je trebalo uskladiti sport i školu, što često nije bilo nimalo lako. Pravi sportaš treba biti uporan, naporno trenirati jer talent je samo dio uspjeha. Imam nekoliko uzora, ali zasigurno bih izdvojila danca Emila Jakobsena koji ne samo što igra na istoj poziciji kao i ja, lijevom krilu, nego je, iako mlad, ozbiljna konkurencija ostalim sportašima koji su stariji od njega i puno iskusniji.

Moja poruka je svim mladim ljudima da pronađu sport koji im najbolje odgovara jer odrastati uz sport je privilegija. Sport stvara prijateljstva, uči nas da budemo odgovorni, organizirani, razvija empatiju, kolegijalnost, utječe na zdravlje, uči nas nositi se s neuspjehom, potiče nas da budemo ustrajni, ohrabruje za nove uspjehe i donosi puno radosti. Jednostavno rečeno, sport nas čini kompletnim osobama.

Katja Gregurić, 8.c