Moj sport – sportski ples
Prije nekoliko godina počeo sam se baviti sportskim plesom i odmah sam shvatio da je to sport koji mi dobro ide. Isprobao sam nešto novo i išlo je dobro za razliku od karatea ili još nekih sportova koje sam trenirao do tada. Svidjelo mi se i ostao sam u tom sportu. Kod toga sporta je posebno da stalno učiš nešto novo, ima nekih treninga gdje je malo dosadno i učimo tehniku stopala ili kako moramo raditi rukama, a ima i treninga gdje plešemo i zabavljamo se. Plešemo u parovima i moramo surađivati ili ples ne izgleda dobro.
Moja motivacija je da uvijek moram biti bolji nego što sam bio na prošlom turniru. Također me motiviraju zabavni treninzi, treninzi gdje ne učimo ništa novo nego eksperimentiramo. Dobar je osjećaj kad si bolji od osobe koja te na prošlom turniru pobijedila…
Ne znam bih li mogao reći da treniram puno jer smatram da bi trebao trenirati više. Imam četiri treninga od sat i pol do dva sata na tjedan i to su grupni treninzi. Imam još 1-2 privatna treninga. I još jedan do tri samostalna treninga. Grupni treninzi su gdje smo svi plesači i naš trener. Tamo plešemo, simuliramo turnir, učimo nove korake, učimo o nekim pravilima izvođenja koraka i još puno tehničkih stvari. Privatni treninzi su treninzi gdje smo samo trener, moja partnerica i ja. Tamo radimo koreografije koje su isključivo naše i neke naše pogreške ispravljamo. Samostalni treninzi su treninzi gdje samo moja partnerica i ja vježbamo korake i stvari koje smo naučili na grupnom i privatnom treningu da ih ne zaboravimo i naučimo bolje raditi.
Idem često na natjecanja, neke mjesece nemamo turnire, a neke imamo 1-2 puta na mjesec, to ovisi koji je dio godine i gdje se nalazi turnir… Jedan od najdražih turnira mi je svjetsko prvenstvo u hotelu Westinu na koji sam išao vidjeti samo kako izgleda svjetsko prvenstvo u plesu, to mi je najviše ostalo u pamćenju. U lijepom sjećanju mi je ostao i državni turnir u Sisku na kojem sam nedavno sudjelovao. Sjećam se i jedne anegdote s natjecanja u Čakovcu. Došao sam doma s turnira s dvije lijeve plesne cipele, jedna je bila moja, a druga četiri broja veća. Nikad nismo našli moju desnu cipelu, niti nismo pronašli vlasnika te ogromne cipele.
Ples me promijenio u stilu da sam postao odgovorniji, da se više trudim općenito i u sportu i u školi. Naučio me disciplini te reduciranju srama i treme na javnim nastupima. Dobar sportaš u plesu treba biti jako uporan, ako netko želi biti uspješan treba jako, jako puno vježbati jer je ples izrazito kompliciran i težak sport, kao i mnoge stvari u životu. U plesu se jednostavno treba truditi i zabaviti.
U sportu se stalno treba truditi i prelaziti svoje granice. Ako netko ima smisla za ritam i glazbu, možda je ples sport za njega.
Gabriel Sebastian Sarapa
