Priča o darivanju krvi

Ljudi velikoga srca

U svijetu u kojem se često govori o brzom načinu života i manjku vremena, postoje ljudi koji svojim djelima dokazuju da humanost još uvijek ima posebno mjesto. Jedan od njih svakako je naš školski računovođa Oliver Međimorec, najaktivniji darivatelj krvi u našoj školi, koji je krv darovao više od 50 puta. Upravo ta iznimna posvećenost bila je povod da razgovaramo s njim, ali i da ostalim učenicima približimo važnost darivanja krvi. Darivanje krvi nije samo zdravstveno pitanje, nego i izraz solidarnosti, brige i odgovornosti. Naš sugovornik Oliver dokaz je da pojedinac može učiniti mnogo, a njegov primjer može biti poticaj mladima da jednog dana i sami postanu darivatelji.

Zašto je darivanje krvi važno?

Krv je lijek koji se ne može proizvesti umjetno – jedini izvor je čovjek. Zato je svaka doza dragocjena, a potreba za njom stalna. Teoretski, krv može dati oko 60% svih muškaraca i oko 50% žena. Stvarni postotak ljudi koji daju krv je puno manji. U Hrvatskoj godišnje krv daruje oko 3,8% stanovništva, a u registru je oko 100 000 darivatelja. Muškarci čine 70% darivatelja, a žene 30%.

U Hrvatskoj je 25.10.1953. godine prvi put organizirano dobrovoljno darivanje krvi u željezari Sisak. Taj datum je ostao kao dan kada se obilježava Dan dobrovoljnih davatelja krvi u Hrvatskoj.

Jednom dozom od 450 mL mogu se spasiti i do tri života, jer se iz nje izdvajaju eritrociti, trombociti i plazma. Organizam darivatelja vrlo brzo nadoknađuje izgubljene sastojke pa je darivanje potpuno sigurno za zdrave osobe.

Tko može darivati krv?

Darivatelj mora biti dobrog općeg zdravlja i ispunjavati određene uvjete:

• Dob: 18–65 godina (prvo darivanje do 60. godine)
• Težina: iznad 55 kg
• Temperatura: do 37 °C
• Krvni tlak: 100–180 / 60–110
• Puls: 50–100 otkucaja u minuti
• Hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene 125 g/L

Muškarci smiju darivati 4 puta godišnje, žene 3 puta godišnje.

Oko 10% potencijalnih darivatelja privremeno se odbije zbog niskog hemoglobina, povišenog tlaka, prehlade, nedavne tetovaže, antibiotika, cijepljenja ili drugih zdravstvenih razloga. Sve se odluke donose isključivo radi zaštite darivatelja i bolesnika.

Krv čovjeka dijeli se u četiri krvne grupe, A,B, AB, ili 0.

Oliver je krv počeo darivati s 18 godina. Najvažniji razlog bio je želja da pomogne drugima jer je to nešto što ga ispunjava, ali i shvaćanje da darivanjem pomaže i sebi. Krv se analizira pa je to i svojevrsni zdravstveni pregled. Osim toga, nakon darivanja osjeća se bolje — lakše, poletnije i ponosno. Napominje da nema strah od darivanja, tj. od vađenja krvi jer krv daruje najmanje svaka tri mjeseca kako zakon propisuje. Motivacija za nastavak darivanja krvi mu je vlastita briga o zdravlju i spoznaja da je možda nekome spasio život. Oliver darivanje krvi smatra činom dobre volje, ali i svojevrsnom obvezom prema društvu te poručuje našim čitateljima (dok postanu punoljetni) da se i samo odluče na taj humani i plemeniti čin jer je uvijek bolje pomoći drugima nego tražiti pomoć.

Zašto nam je ova tema važna?

Darivanje krvi nije samo zdravstveno pitanje, nego i izraz solidarnosti, brige i odgovornosti. Naš sugovornik Oliver dokaz je da pojedinac može učiniti mnogo, a njegov primjer može biti poticaj mladima da jednog dana i sami postanu darivatelji.

U školi njegujemo vrijednosti humanosti i zajedništva — a darivanje krvi upravo je jedan od najplemenitijih načina da te vrijednosti postanu djelo.

tekst: Roko Međimorec, 7.d

fotografije: privatna zbirka