Moj omiljeni predmet u osnovnoj školi bio je tjelesni. Sjećam se da smo svi voljeli ići na nastavu tjelesnog te redovito i aktivno u njoj sudjelovali. Voljela sam tjelesni jer sam se dosta rano počela baviti sportom i bila sam puna „energije“.
Jeste li oduvijek željeli biti učiteljica iz tjelesnog? Što Vas je motiviralo da postanete učiteljica?
Već u nižim razredima osnovne škole razmišljala sam o tome da ću jednog dana biti učiteljica. Tada još nisam točno znala želim li predavati neki određeni nastavni predmet ili raditi kao učiteljica u razrednoj nastavi. Voljela sam ići u školu, učiti nove stvari, družiti se sa svojim vršnjacima. U nižim razredima moja učiteljica Ivanka Kenđelić bila je stroga, ali pravedna. Trudila se pri podučavanju, poticala nas da budemo vrijedni, bila strpljiva, puna razumijevanja za svakog učenika. Njezin trud i rad me dodatno motivirao da i ja jednog dana postanem učiteljica.
Nakon osnovne škole upisala sam Pedagošku školu u Križevcima. U tom periodu srednjoškolskog obrazovanja još je više očvrsnula moja želja da postanem učiteljica.
Odlučila sam da želim predavati tjelesni jer je sport bio važan dio mojeg života, a veliku potporu imala sam od mojeg tadašnjeg profesora tjelesne i zdravstvene kulture Ante Tomasa. Nakon srednje škole upisala sam Kineziološki fakultet. Prvo sam završila 6. stupanj – viša trenerska škola, smjer tenis, a nakon toga i 7. stupanj te po završetku stekla zvanje profesora tjelesne i zdravstvene kulture.
Koji Vam je bio omiljen predmet u osnovnoj školi i zašto?
Moj omiljeni predmet u osnovnoj školi bio je tjelesni. Sjećam se da smo svi voljeli ići na nastavu tjelesnog te redovito i aktivno u njoj sudjelovali. Voljela sam tjelesni jer sam se dosta rano počela baviti sportom i bila sam puna „energije“. I da smo svaki dan u školi imali TZK, meni ne bi dosadilo. Voljela sam sportove s loptom, posebno rukomet, košarku, nogomet, odbojku, no i sve ostalo što smo vježbali bilo mi je zanimljivo te sam s lakoćom i voljom svladavala zadatke iz tjelesne i zdravstvene kulture. Uključivala sam se u rad sportskih grupa, sudjelovala na natjecanjima i puno puta bila nagrađivana za sportske uspjehe.
Moram spomenuti da sam osim tjelesnog jako voljela Hrvatski jezik i Glazbenu kulturu. Voljela sam čitati, pisati, obzirom da sve radim lijevom rukom u početku mi je rukopis bio dosta neuredan pa sam puno morala vježbati da tu vještinu poboljšam.
Još u nižim razredima učiteljica bi me često odabrala da na priredbama recitiram jer sam u tome bila dobra pa sam i kasnije kroz cijelu osnovnu školu išla na recitatorsku grupu i nastupala na priredbama. Oduvijek sam voljela i pjevati (navodno i lijepo pjevam, tako su mi drugi rekli) pa sam tako pjevala i u školskom zboru.
Jeste li trenirali neki sport dok ste bili mali?
U aktivno bavljenje sportom uključila sam se sa sedam godina. Moja pet godina starija sestra Natalija igrala je rukomet pa sam i ja nekako dobila volju za taj sport. Išlo mi je dosta dobro, obzirom da sam ljevakinja trener me stavio na poziciju desnog krila.
Moja susjeda bila je trenerica tenisa te sam svakodnevno gledala nju kako s reketom i torbom odlazi na trening. Jednom prilikom pitala me želim li s njom otići na stadion i probati igrati tenis jer je ona trenirala djecu, moje vršnjake. Već nakon prvog treninga zaljubila sam se u tenis i počela odlaziti na treninge.
Treninzi rukometa i tenisa znali su se održavati u isto vrijeme pa je tu nastao problem. Morala sam se odlučiti za jedan sport. To mi je teško palo, no na kraju sam odabrala tenis. I nisam požalila.
Koliko dugo već radite u našoj školi?
U Osnovnoj školi „Antun Nemčić Gostovinski“ radim od 2010. godine.
Je li posao učiteljice jako zahtjevan? Volite li svoj posao?
Smatram da je svaki posao na određeni način zahtjevan. Osobito mi je bilo teško i zahtjevno na početku dok sam počela raditi u školi. No uz pomoć kolega, koji su me lijepo prihvatili i u svakom trenutku bili voljni pomoći, vrlo brzo sam se uklopila u kolektiv.
Važno je da voliš ono što radiš, a ja svoj posao volim. Ima dana kad sve ispadne onako kako sam isplanirala i tada sam zadovoljna i sretna. A opet, ima i onih dana kad ne bude sve baš po planu jer se dogode neke nepredviđene situacije. No, nastojim da me to ne obeshrabri i idem dalje. Svjesna sam da u svojem poslu imam prostora za napredak i nadam se da ću ga još puno godina raditi s istom voljom kao i do sada.
Što Vam je najzabavnije raditi s djecom?
Nastavu uglavnom provodim na način kako su nas podučavali na fakultetu. Sat se sastoji od dijelova: uvodni, pripremni, glavni i završni. U glavnom dijelu sata učenici usvajaju i usavršavaju elemente određenih sportova ovisno o planu i programu za pojedini razred, dok u ostalim dijelovima sata koristim različite sadržaje (vježbe razgibavanja, istezanja, vježbe za razvoj snage, koordinacije, brzine, elementarne, štafetne, sportske igre…). Između ostalog, u nastavi TZK je bitna kreativnost. Nastojim da svaki sat bude drugačiji te da je učenicima zanimljivo i zabavno.
Djeca vole igru pa je i meni nekako najzabavnije dok se igramo. Volim ih gledati kako se „užive“ u različite igre i kako reagiraju u samom natjecanju. Također volim raditi s djecom na sportskim grupama. Na grupe dolaze djeca koja su dodatno motivirana za sport, druženje, poboljšanje svojih znanja, sposobnosti i postignuća. Tu se pripremamo i za školska sportska natjecanja.
Koji Vam je najdraži sportski uspjeh ostvaren s učenicima naše škole?
Od sportskih uspjeha, a bilo ih je zaista puno od kad radim u školi, izdvojila bih 2. mjesto na državnom natjecanju u krosu za dječake koje se održalo u travnju 2016. godine u Poreču. Ekipu su činili: Marko Gregurec, Ivan Mikulić, Denis Baronić i Matej Igrić. Na putu do državnog natjecanja dečki su pobijedili na tri razine natjecanja (međuopćinskom, županijskom i regionalnom). Bili su odlična ekipa, pravi sportaši. Marko i Ivan inače su se bavili atletikom, Denis je trenirao rukomet, a Matej košarku.
Obzirom da i ja volim trčanje u prirodi te općenito atletiku kao sport, bila sam jako sretna i ponosna na dečke dok su osvojili ekipno srebro i na najljepši način predstavili sebe, svoju školu i grad.
Kako počinje, a kako završava jedan Vaš tipičan radni dan?
Kod kuće si pripremim (napišem, skiciram) što ću taj dan raditi s učenicima na nastavi. U školu dolazim barem pola sata prije početka nastave kako bih se pripremila za rad. Pripremam prostor, rekvizite i/ili sprave za vježbanje.
Nakon što završim s nastavom dolazi dio koji manje volim, a to je rješavanje administracije (popunjavanje potrebnog u e-Dnevniku, pregledavanje e-mailova, pisanje raznih izvješća, zapisnika, ocjena, itd.). No, i to je sastavni dio učiteljskog posla koji volim u „miru“ svojeg kabineta odraditi nakon nastave.
Kako ste se osjećali kada ste saznali da ste najučiteljica?
Kad sam saznala da sam najučiteljica bila sam jako uzbuđena i sretna. I ovim putem još jednom zahvaljujem svojim kolegama na povjerenju i izboru za najučiteljicu!
Koji sport najviše volite, a koji Vam se ne sviđa? Koliko često vježbate?
Najviše volim tenis jer se njime najduže bavim, no osim tenisa volim i druge sportove. Ne sviđaju mi se neki borilački sportovi (primjerice boks) jer su za mene „pregrubi“.
Vježbam skoro svaki dan. Volim dan započeti aktivno jer se tada ostatak dana osjećam bolje, bolje sam raspoložena i koncentrirana na zadatke koji su preda mnom. Zato, kad god je moguće vježbam ujutro. Aktivnosti kojima se rekreativno najviše volim baviti (osim tenisa) su plivanje, trčanje vožnja biciklom, skijanje. Volim vodu kao medij, ona me posebno opušta i smiruje. Dva do tri puta tjedno odlazim na plivanje na naše bazene „Cerine“. Volim i trčati, osobito u prirodi.
Jeste li vi osobno osvojili trofej u nekom sportu?
Kao dijete, sudjelovala sam na puno turnira u tenisu. Uglavnom smo odlazili na turnire u našoj okolici. U posebnom sjećanju ostao mi je moj prvi turnir u Čakovcu koji sam osvojila s 9 godina i dobila prvi pehar. Bila sam i prvakinja sjeverozapadne Hrvatske do 12 godina.
Koje još hobije imate, a da nije sport?
Slobodno vrijeme najviše volim provoditi u druženju s obitelji i prijateljima. Suprug Dubravko i ja izvan grada imamo svoju „zelenu oazu“, naš brijeg gdje volim kositi travu, uređivati okoliš i uživati u prirodi, miru. Volimo otići na izlete, a u zadnje vrijeme posebno uživamo u odlascima u planine.
Volim čitati knjige, pogledati dobar dokumentarac.
Što mislite o slatkišima, gaziranim pićima i grickalicama?
Ono što znam sigurno, to je da ne spadaju u zdrave namirnice jer sadrže puno šećera, masti, aroma, bojila, itd. Smatram da s hranom treba biti umjeren. Volim jesti uglavnom sve i nastojim jesti raznoliku hranu. Gazirana pića gotovo uopće ne pijem, a što se tiče slatkiša i grickalica njih si priuštim, no ne u prevelikim količinama. Vodim se time da je za zdravlje svakog čovjeka vrlo bitna kombinacija uravnotežene i raznolike prehrane te bavljenje tjelesnom aktivnošću.
Volite li putovati i koje Vam je najdraže putovanje?
Jako volim putovati. Od stranih zemalja posjetila sam Italiju, Austriju, Francusku, Španjolsku, Njemačku, Slovačku, Mađarsku i Sloveniju. Privlače me i skandinavske zemlje te bih željela otputovati i u neku od tih zemalja. No, prije toga još želim upoznati i istražiti našu lijepu Hrvatsku jer ima još puno mjesta na kojima nisam bila. Imamo prekrasno more, otoke, rijeke, jezera, planine… tako da su moji planovi što se tiče putovanja trenutno vezani uz našu zemlju.
Teško mi je izdvojiti najdraže putovanje. Ali, jedno od najzanimljivijih i ljepših putovanja bilo je na otok Korčulu. Na to putovanje sam se kao studentica uputila s najboljom prijateljicom Kristinom. Putovale smo brodom „Marco Polo“ od Rijeke do Korčule i to je bilo nezaboravno iskustvo! Na Korčuli smo provele 10 dana i upoznale taj prelijepi otok našeg Jadrana.
Odaberite i objasnite svoj izbor:
- ples ili pjevanje
- film ili knjiga
- more ili planine
- čokolada ili vanilija
- Pjevanje. Oduvijek volim glazbu, ona me opušta pa povremeno i zapjevam bilo da sam sama, u društvu ili na koncertu.
- Knjiga. Kao što sam već ranije spomenula, volim čitati. Kroz čitanje učim nešto novo, ono mi poboljšava koncentraciju, opušta me i smiruje.
- Uh…ovo mi je teško izabrati! Rekla bih more i planine. Jer podjednako uživam u jednom i drugom.
- Čokolada. Probala sam jako puno čokolada; slatko, fino, poboljšava raspoloženje, daje mi energiju. Volim čokoladu!
I za kraj koji savjet možete dati našim čitateljima kako da ostanu zdravi i fit?
Nemam neki poseban „recept“. Preporučila bih svakoj osobi što više kretanja, boravka u prirodi, na zraku. Pokušajte svaki dan učiniti nešto dobro za sebe. Osluškujte svoje tijelo, odaberite si neku tjelesnu aktivnost koja vas veseli i pokušajte ustrajati u njoj. Ne odustajte od svojih ciljeva, budite uporni. Naravno, pazite i na prehranu koliko god je to moguće. To ne znači da se trebate nečega odricati, ali pokušajte biti umjereni u svemu. Sretno!
Uredništvo
