Hrvatska književnost za mlade 

Od ljubavne pjesme do školske lektire 

Spisateljica govori o stvaranju romana koji je pronašao put do učenika 

Uvodni dio 

Ivona Šajatović, spisateljica čiji je roman Tajna ogrlice sa sedam rubina uvršten u popis školske lektire, već godinama osvaja mlade čitatelje svojim toplim, pristupačnim i maštovitim pričama. Pisanje je za nju više od hobija — ono je prostor u kojem pretvara emocije, iskustva i fragmente svakodnevice u žive književne svjetove. Premda je njezin put prema pisanju započeo jednom ljubavnom pjesmom, danas iza sebe ima niz romana za djecu i mlade, a njezina djela odlikuju se bliskošću, lakoćom čitanja i temama koje potiču maštu. Iako je posljednjih godina pisanje nakratko odmaknula u stranu, ideje je, kaže, nikad nisu napustile — samo strpljivo čekaju trenutak kada će ponovno pronaći put na papir. 

Što Vas je nadahnulo da počnete pisati? 

Zaljubila sam se i sve svoje skrivene emocije pretočila u riječi u jednoj ljubavnoj pjesmi posvećenoj njemu. Tada sam shvatila da me pisanje opušta i smiruje, pomaže mi da se lakše nosim s osjećajima i da pisanjem izrazim svoja promišljanja i ideje. 

Jeste li se željeli baviti još nečim osim pisanjem? 

Da. Prije nego što sam poželjela biti spisateljica, maštala sam o tome da postanem modna kreatorica. Osmišljavala sam razne modne kreacije i njima izrađivala kataloge, a neke sam i sama crtala. Puno svoje odjeće sama sam osmislila i dala sašiti, čak i svoju maturalnu haljinu. 

Bavite li se i dalje pisanjem? 

Posljednjih nekoliko godina pisanje sam stavila „na čekanje“. Pišem u mislima dok hodam, radim kućanske poslove ili samo odmaram; tada se razviju ideje od kojih sam zapisala fragmente. Oni čekaju dan kada ću opet natjerati sebe da sjednem za računalo i satima prebirem po tipkovnici kako bi te ideje postale knjige. 

Jeste li očekivali da će se roman Tajna ogrlice sa sedam rubina naći na popisu lektire? 

Maštala sam o mnogočemu vezanom uz pisanje – da ću napisati uspješnicu i obogatiti se od prodaje ili da ću napisati nešto što će barem jednoj osobi utjecati na život. No to da će moj roman biti u lektiri nikada nije bilo na popisu tih maštarija, stoga me ugodno iznenadilo. 

Koliko ste dugo stvarali roman? 

I ovaj i ostale romane u prosjeku sam pisala oko mjesec dana. Cijeli proces vjerojatno je trajao nešto dulje, ali teško mi je procijeniti koliko prođe od trenutka kad se prva misao pojavi u mojoj glavi do trenutka kada je roman zaista dovršen. 

Kakva je Vaša veza s Križevcima? 

Suprug mi je iz Križevaca. Iako smo se upoznali u vlaku u Koprivnici, uz Križevce me veže puno uspomena na naše prve izlaske, tulume, roštiljanja, kampiranja na Kalniku, svadbe, rođendane i obiteljska okupljanja. 

Jesu li se neki događaji iz romana temeljili na stvarnim događajima? 

U Tajni ogrlice sa sedam rubina nisu – samo na legendi. No, u nekim mojim drugim romanima jesu. 

Odakle imena likova iz romana? Temelji li se koji lik na stvarnoj osobi? 

Volim drugačija, ne baš česta imena, ona koja se uklapaju u karakter lika, pa ih tako i biram. U Tajni ogrlice sa sedam rubina likovi se ne temelje na određenim osobama, ali sam im dala mnogo osobina koje djeca te dobi mogu imati, kako bi priča bila što realnija. 

Zašto ste u romanu pisali o Spravišću? Posjećujete li ovu manifestaciju? 

Nekada, dok sam bila dijete, Spravišće nam je bilo vrlo zabavno i važno. I danas rado u te dane prošećem gradom i prisjetim se djetinjstva ili samo uživam u susretima s obitelji i prijateljima, pogotovo s onima koje rijetko viđam. 

Zašto ste u romanu pisali o legendi o Crnoj kraljici? 

Zato što volim legende – iza njih uvijek ostaje onaj veliki upitnik: jesu li istinite ili nisu? 

Koja Vam je najdraža knjiga? 

U svakom razdoblju života neka druga. 

Kako biste opisali jedan dan u svom životu? 

Moji dani u ovom razdoblju života najčešće izgledaju tako da žongliram između posla, vremena s Helom, vremena sa suprugom i vremena za sebe. 

Imate li neki poseban hobi u kojemu uživate? 

Nemam nikakav poseban hobi osim pisanja jer ga upravo tako i doživljavam. Osim toga, volim kuhati i isprobavati nove recepte, ponekad crtam jer me to opušta, a često gledam filmove ili serije i čitam. 

tekst: Dunja Brkić, Hela Lihtar i Elena Večenaj, 6. e

fotografije: privatna zbirka OŠ “Antun Nemčić Gostovinski”