Kros – užitak ili tlaka?

Održana proljetna šetnja do Crne gore

Neobično pitanje, no osvjedočili smo se da učenici često s negodovanjem reagiraju na najavu proljetnoga ili jesenskoga krosa. Postavlja se pitanje zašto današnjoj djeci izlet u prirodu i hodanje ne čine zadovoljstvo te zašto bi radije izabrali nastavu umjesto fizičke aktivnosti. U čemu je korijen problema? Krećemo li se manje? Jesmo li previše naviknuti na unutarnji prostor te nas svako mijenjanje rutine uznemirava?

Svake godine kada idemo na kros u Crnu goru, učenici pitaju i nas učitelje zašto i mi ne trčimo s njima. Tada im pokušavamo objasniti da smo i mi kad smo bili djeca rado sudjelovali na sportskim aktivnostima koje je organizirala naša škola, ali i da se mi i danas bavimo različitim sportskim aktivnostima. Tako, neki učitelji u svoje slobodno vrijeme trče, neki igraju košarku, neki hodaju, neki plivaju… Učitelji najbolje znaju živjeti staru latinsku poslovicu: U zdravom tijelu zdrav duh.

Pitali smo neke naše učitelje koji uživaju u kretanju i u aktivnostima na otvorenome zašto je to tako.

Zašto se volimo kretati?

Unazad nekoliko godina, rekreativno sam trčala lokalne utrke po 5, 10 km (Novogodišnje utrke, Utrke za mač grofa Draškovića oko Trakošćana, Mrzla petica, Varaždinski cener i sl.), a razlog je bio druženje s prijateljima koji su također sudjelovali. Od malena sam zaljubljenica u prirodu, zelenilo, svjež zrak i planinarenje. Ove godine sam odlučila sve to spojiti i tako je nastala ljubav prema trail runningu (tzv. brdsko trčanje). Trail trčanje je trčanje u prirodi i kombinacija je planinarenja i trčanja, uglavnom po markiranim planinarskim stazama. Otkrila sam da mi trčanje u prirodi više odgovara i smiruje od trčanja po asfaltu. Trčanje za mene nije striktno fizički trening, već vrsta meditacije i dokaz samoj sebi koliko moje tijelo može i koliko svakim trčanjem napredujem. Najzahtjevnija utrka bila je duga 37 km i trajala je nešto više od 7 sati. To mi je bio pokazatelj koliko sam zapravo psihički jaka i da sve što želim, mogu postići. Osjećaj ponosa nakon završene trke je nevjerojatan i tjera dalje.

Tihana Cvek Ptiček, socijalna pedagoginja

Čovjek je biće kojemu treba puno kretanja. Budući da sam studirala književnost, morala sam puno čitati što je značilo i puno vremena provedenog za knjigom i puno nekretanja.

Nisam se osjećala dobro bez pokreta. Tražila sam efikasan i jeftin način kako to riješiti. Počela sam trčati. Trčala sam po Savskom nasipu ili po ulicama Zagreba.

Danas najviše volim trčati po šumi. Ona me smiruje i daje mi mogućnost da „usporim” vrijeme te da u miru promislim o nekim stvarima. Volim trčati jer sam u to vrijeme sama sa sobom i svojim mislima. Trčim bez glazbe, tj. slušalica u ušima jer tako čujem zvuk svoga disanja, pazim na ritam svojih koraka… Trčanje je naporna fizička aktivnost, no prije svega ju volim jer pomičući svoje tjelesne granice, moj um postaje mirniji i otporniji… Nakon trčanja sam nova osoba.

Anita Ružman Branković, učiteljica hrvatskoga jezika

Volim šetati. Zna se dogoditi da tijekom zimskih mjeseci šećem svaku večer. Uživam šetati gradom tijekom zime. Malo sam na svoju stranu što se toga tiče jer što je hladnije veća mi je želja za šetnjom. Ne smetaju mi magle, hladno vrijeme ni vjetar. Ne volim kišu, ali tada odem hodati s kišobranom. Najviše volim šetati po snijegu. Nisu česti ti dani, ali kad pada snijeg, kad je staza snježno bijela bez tragova i kad snijeg škripi ispod tenisica, neki je poseban doživljaj. U tim večernjim šetnjama sam ponekad sam sa slušalicama u ušima, a ponekad s prijateljem razgovaram o dnevnim temama. Većinom su to šetnje od desetak kilometara koje odšetamo u nekih 90 minuta. Dobrobit takvih šetnji, koje mogu vidjeti i kod sebe, povećanje su izdržljivosti, ne preopterećujem i ne iscrpljujem organizam, kao što to čine neke puno rigoroznije tjelesne aktivnosti. Opasnost od ozljeda je minimalna, poboljšani su rad i zdravlje srca i snižen krvni tlak, zglobove i mišići su jači, držanje pravilnije. A ako pazite i na prehranu, možete izgubiti i koji kilogram. Ono što još primjećujem su povećana razina energije tijekom dana i bolje raspoloženje, a i svakodnevno upoznajem svoj grad. Hodanje utječe pozitivno na moje fizičko i psihičko zdravlje, a kao aktivnost je vrlo jeftina. Treba vam malo vremena, dobre tenisice i snažna volja. Krenite u šetnju i sretno.

Boris Tonc, učitelj fizike i informatike

U današnje vrijeme naš sportski napredak prate razne mobilne aplikacije i pametni satovi. Pametni satovi su nosivi elektronički uređaji koji se povezuju s pametnim telefonom i omogućuju primanje obavijesti, upućivanje poziva, slanje tekstualnih poruka, praćenje fizičke aktivnosti i upravljanje glazbom. Kod fizičkih aktivnosti mjere razinu energije u tijelu kako bismo pronašli najbolje vrijeme za aktivnost i odmor. Sat stalno bilježi puls te upozorava ako puls bude previsok ili prenizak tijekom odmora. Mjeri i napor tijekom aktivnosti, čak i kod plivanja. Senzorom pulsnog oksimetra mjeri zasićenost krvi kisikom u bilo kojem trenutku dana ili tijekom određenog razdoblja dok spavate kako biste saznali koliko dobro vaš organizam apsorbira kisik. Prati korake, kalorije, minute intenzivnog vježbanja i još mnogo toga.

Evo našeg rezultata proljetne šetnje:

Prošetali smo oko 11 kilometara što je 14.358 koraka, potrošili smo oko 1.437 kalorija, smanjili stres te disali “punim plućima”.