Najizazovnije je posao ostaviti na poslu

Od školske godine 2024./2025. u našoj je školi zaposlena nova stručna suradnica psihologinja Tatjana Sremec

Budući da imamo novu školsku psihologinju, odlučile smo je bolje upoznati. Stoga smo je odlučile intervjuirati da upoznamo njezin rad, a zanimalo nas je i čime se bavi u slobodno vrijeme. Vrlo je strpljivo i susretljivo odgovarala na naša pitanja, predstavila nam se, ali i poslala važnu poruku za sve učenike naše škole. Razgovor pročitajte u nastavku.

Molimo Vas da se predstavite u nekoliko rečenica kako bismo Vas bolje upoznali.

Živim sa svojom obitelji i s dvama zamorcima. Volim fotografirati, provoditi vrijeme u prirodi, šetati, slagati puzzle, pripremati kolače i torte, kreativno se izražavati. Opisala bih se kao tolerantna osoba, empatična, smirena, iskrena, volim pomagati drugim ljudima.

Koju ste osnovnu školu završili, a koji fakultet?

Pohađala sam Osnovnu školu “Braća Radić” u Koprivnici, nakon toga upisala sam Gimnaziju “Fran Galović” te završila Filozofski fakultet u Osijeku, Odsjek za psihologiju.

Mnogi ne razlikuju zanimanja psiholog i psihijatar. Možete li nam ukratko objasniti razliku između njih?

Psiholog završava Filozofski fakultet gdje stječe općenita znanja o psihičkim procesima i ljudskom ponašanju te nakon završenog studija pomaže ljudima u vidu lakših smetnji. S druge strane, psihijatar završava Medicinski fakultet, on je liječnik te kao takav dijagnosticira i liječi psihičke bolesti, odnosno bavi se težim smetnjama u funkcioniranju ljudi.

Što vas je potaknulo da budete psihologinja? Koliko se dugo bavite ovim poslom?

U vrijeme kada je trebalo odabrati koji ću fakultet upisati, nisam bila sigurna što želim biti “kad odrastem” jer me zanimalo više različitih stvari. U trećem razredu srednje škole dobili smo novi predmet – psihologiju – i tada sam počela razmišljati o psihologiji kao budućem zanimanju. Moram priznati da je moja lista željenih fakulteta bila šarolika, ali je odluka ipak pala na psihologiju. Poslom psihologa bavim se otkad sam diplomirala, a to je sada 5 godina.

Kako to da ste odabrali raditi u osnovnoj školi i jeste li već radili u kojoj?

Već na prvoj godini fakulteta znala sam da se želim usmjeriti na školsku psihologiju i raditi u školi. U odnosu na ostala područja psihologije, smatram da je u školi najpozitivnija i najvedrija atmosfera za rad. Moje prvo radno mjesto bilo je mjesto stučnog suradnika psihologa u Osnovnoj školi Martijanec.

Što je najizazovnije u Vašem poslu?

Najizazovnije je posao ostaviti na poslu.

Kakav dojam imate o našoj školi i s kojim se problemom učenici u njoj najčešće suočavaju?

Atmosfera u školi uglavnom je ugodna i vedra, kolege i kolegice vrlo su pristupačni i spremni pomoći, a učenici su većinom pristojni.

Problemi s kojima se učenici često suočavaju jesu nesigurnost u sebe i u svoje sposobnosti, tjeskoba, nisko samopouzdanje, teškoće u kontroli ljutnje. Kao najveći problem istaknula bih prekomjerno korištenje mobitela / interneta i igranje igrica.

Što radite u slobodno vrijeme? Imate li kakav hobi?

Slobodno vrijeme provodim s obitelji, volimo zajedno šetati, boraviti u prirodi. Nažalost, trenutačno nemam puno vremena za hobije, no povremeno nađem vremena za kreativno izražavanje.

Što najviše volite u radu s učenicima? Koji Vam je najveći izazov u radu s njima?

Ne mogu izdvojiti ni jedan dio rada s učenicima kao najdraži, ali mogu reći da mi je rad s učenicima najdraži u odnosu na ostale moje poslove i obaveze. 

S obzirom na to da u manjoj mjeri koristim društvene mreže, prilično mi je izazovno praćenje koje su društvene mreže nove, aktualne, koje sve mogućnosti nude, u koje svrhe ih učenici koriste, na koje načine izbjegavaju roditeljske zaštite i zabrane te slično.

Za kraj: što biste poručili učenicima naše škole?

Učenicima bih poručila da u moru školskih i izvanškolskih obaveza pronađu vremena za sebe i za ono što ih istinski veseli. Nađite vremena za igru, za osmijeh, za zagrljaj, za prijatelje, za obitelj.

Tekst: Elena Večenaj, Hela Lihtar