KULTURNI KUTAK

Tajna mog pisanja… 

Povodom 31. Galovićeve jeseni u našoj je školi gostovao književnik Hrvoje Kovačević 

Dana 8. studenoga 2024. u Osnovnoj školi „Antun Nemčić Gostovinski“ gostovao je poznat dječji književnik Hrvoje Kovačević, autor četrdesetak knjiga. Prije nego što je postao profesionalni književnik, bio je karikaturist i autor reklama. U pisanje se zaljubio nakon studiranja arhitekture. 

Studirali ste arhitekturu, a danas ste profesionalni pisac. Zašto se niste bavili arhitekturom? 

Nakon što sam diplomirao arhitekturu, pokušao sam naći posao u struci, no nisam uspio. Neko vrijeme pisao sam tekstove za reklame i projekte. Od toga sam živio. Tijekom studiranja bavio sam se karikaturom i svačim drugim. Napravio sam tri amaterska animirana filma. Nakon svih tih poslova shvatio sam da me pisanje najviše raduje. 

Što to znači biti profesionalni pisac? 

Profesionalni pisac znači da se živi od pisanja. Hrvatska je malo tržište pa knjige ne mogu ići u velikim nakladama i to je razlog što su, nažalost, jako skupe. Zapravo se bavim i drugim poslovima: uređujem časopise, pišem scenarije, radiodrame i vodim tribine. To su mi svi prihodi, a redovito objavljujem knjige. Onaj tko redovito objavljuje knjige, ima pravo da mu država plaća doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Zapravo živim od pisanja. 

Što ste htjeli biti kad odrastete? 

Bio sam ljubitelj košarke i želio sam postati košarkaš. Bavio sam se košarkom, no bio sam prenizak za svoju najdražu poziciju pa sam odustao od tog dječjeg sna. 

Gdje i u čemu pronalazite inspiraciju za pisanje? 

Inspiraciju za pisanje uvijek pronalazim u stvarnom životu. Na početku sam pisao o svojim iskustvima iz djetinjstva. Moja djeca i njihovi prijatelji inspirirali su me kad su bili u godinama junaka mojih knjiga. Dio inspiracije dobivam od supruge, obitelji i prijatelja. 

Kakav je proces vašeg pisanja i koje vam je idealno okruženje za pisanje? 

Ja ne živim samo od pisanja, pa nisam od onih koji pišu svaki dan. Kad krenem pisati, volim što više vremena provesti radeći na knjizi. Pišem ujutro, a svaki dan zapravo započinjem šetajući svoga psa. Nakon toga palim računalo i počinjem pisati, ali što sam stariji, treba mi više pripreme pa gledam vjesti i provjeravam elektroničku poštu. 

Koliko ste knjiga napisali? Koja vam je najdraža? 

Dosad sam objavio četrdeset naslova: tri slikovnice, više generalki (tekstova za kazališne predstave), jedna zbirka drama za odrasle, jedna zbirka priča za odrasle, tri zbirke priča za djecu, a ostalo su romani. 

Primijetili smo da vam većinu knjiga počinje s riječju tajna. Zašto? 

Većina knjiga započinje s riječju tajna zato što moje knjige jesu tajnovite. 

Radite li trenutačno na nekoj novoj knjizi? 

Trenutačno radim na jednoj noveli kad god imam vremena, s obzirom na to da su uskoro Interliber i  Mjesec hrvatske knjige. 

Uživate li u razgovoru s djecom na književnim susretima? 

Razgovori s djecom na književnim susretima jako su mi korisni, važan mi je kontakt s onima o kojima pišem. S obzirom na to da su mi djeca u tridesetim godinama, idem na književne susrete da bih čuo mišljenja mlađe djece. Pitanja koja mi postavljaju djeca pomažu mi u odabiru riječi na koje mislim u pisanju. 

Razmišljate li o tome da ekranizirate neki svoj roman? Ako da, koji bi to bio? 

Trenutačno razmišljam o ekranizaciji romana „Tajna ribljeg oka“ koja bi trebala započeti sljedeće godine. Napravio sam scenarij za roman „Tajna mačje šape“ i nadam se da će ekranizacija ići što brže. 

Čime se bavite u slobodno vrijeme? 

U slobodno vrijeme volim tražiti gljive, no nisam baš uspješan u tome. Trenutačno tražim ekipu za košarku, ali sam u godinama kada ju je teško naći jer svi moji prijatelji polako odustaju od sporta. Puno čitam. 

Za kraj! Imate li poruku za Nemčiće? 

Kad čitate, u vašoj glavi nastaje priča jer ju cijelu morate izmaštati. Pisac vam daje samo slova na papiru. Vaša bi knjiga vjerojatno bila drugačija od one kakvu je pisac zamislio. Također ilustrator ilustrira dijelove iz knjige onako kako on shvaća radnju i likove. Čitanje je stvarno važno! 

Tekst: Dunja Brkić, Hela Lihtar i Elena Večenaj

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)