Planinarska skupina „Mladi planinari“ je 3.6.2023. išla na jednodnevnu izvannastavnu aktivnost na planinu Klek kod Ogulinu. Krenuli smo u jutarnjim satima autobusom ispred školskog autobusnog stajališta. Putem smo imali jedno zaustavljanje gdje smo mogli malo pojesti. Zatim smo stigli do Ogulina u Gorskom kotaru i ugledali planinu Klek. Klek(1181mnv) je planina na istočnom rubu Velike Kapele, na južnom dijelu Gorskog kotara, zapravo na razmeđu Gorskog kotara i Like. Gledan s južne strane podsjeća na usnulog diva kojem su „Klečice“ stopala, a vršna stijena glava. Prema legendi, u doba kada su ratovali divovi i bogovi, div Klek je prilikom borbe s bogom Volosom pao, da bi ga ovaj na zemlji skamenio svojim mačem. Na vrhu Kleka za olujnih noći točno u ponoć skupljaju se vještice i vilenjaci i rade zabavu želeći na taj način probuditi diva iz sna. Stoga su vještice postale svojevrstan simbol Kleka i Ogulina. U Ogulinu također možemo vidjeti zavičajni muzej unutar Frankupanske utvrde iz 15. stoljeća. U njemu između ostaloga postoji i alpinistička zbirka planinarskih predmeta. Klekova vršna stijena bila je prva škola hrvatskih alpinista i u njoj je izveden veliki broj penjačkih uspona. Stoga je Klek odigrao važnu ulogu u povijesti Hrvatskog planinarstva i alpinizma pa se obris Kleka nalazi u znaku Hrvatskog planinarskog saveza.
Popeli smo se na vrh Kleka najkraćom stazom koja kreće iz naselja Bjelsko (652 nmv). Sat vremena smo hodali kroz bukovu šumu i došli do planinarskog doma Klek (1000 nmv). Tu smo imali odmor nekih sat vremena da se okrijepimo. Zatim smo se penjali još sat vremena do samog vrha Kleka. Kad smo došli na vrh bili smo umorni, no trud se isplatio. S vrha smo, iako je bila magla, vidjeli grad Ogulin, okolne planine Bjelolasica te Bijele i Samaske stijene. Mogli smo vidjeti i „Klečice“, a u daljini su bili vrhovi Velebita. Vraćali smo se dužom stazom Kneja, te je zbog blata bilo veoma sklisko pa je nekoliko učenika palo. Malo nas je bilo stah kad smo se spuštali strmim dijelovima, no na kraju smo svi sretno došli. Po putu smo prošli i prostranim gorskim livadama koje su bile prekrasne i na njima smo mogli vidjeti desetak vrsta orhideja te prekrasne Kranjske ljiljane koji na ovim područjima nisu rijetkost. Zatim smo busom krenuli prema Koprivnici i vratili se oko 21 sat navečer.
Tako je završilo naše putovanje. Nismo uspjeli probuditi uspavanog diva, no super smo se zabavili i dobili uspomene koje nikada nećemo zaboraviti.
Lara Bogdanić, 7.c