{"id":2833,"date":"2025-12-10T22:29:45","date_gmt":"2025-12-10T21:29:45","guid":{"rendered":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/?p=2833"},"modified":"2026-02-08T23:03:44","modified_gmt":"2026-02-08T22:03:44","slug":"knjizevni-kutak-nasega-lista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/2025\/12\/10\/knjizevni-kutak-nasega-lista\/","title":{"rendered":"Knji\u017eevni kutak na\u0161ega lista\u00a0"},"content":{"rendered":"\n

 
Upoznajmo autoricu koja vjeruje da svako dijete u sebi nosi pri\u010du<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

 
Na \u0161kolskom smo susretu razgovarali s poznatom knji\u017eevnicom i voditeljicom festivala <\/strong>Ovca u kutiji<\/em><\/strong> Anom \u0110oki\u0107, koja nam je otkrila kako nastaju slikovnice, \u0161to je nadahnjuje i za\u0161to vjeruje u mo\u0107 dje\u010dje ma\u0161te.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

O autorici<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a go\u0161\u0107a Ana \u0110oki\u0107<\/strong> poznata je knji\u017eevnica, dramaturginja i urednica, autorica brojnih slikovnica, drama i pri\u010da za djecu. Uz pisanje, bavi se i organizacijom kulturnih doga\u0111anja te vodi festival Ovca u kutiji<\/em>, koji promi\u010de kvalitetnu knji\u017eevnost za djecu. Dobitnica je brojnih nagrada, a njezine su pri\u010de prevedene i izvedene u mnogim europskim zemljama. <\/p>\n\n\n\n

Kada ste po\u010deli pisati i \u0161to vas je potaknulo da postanete knji\u017eevnica?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Voljela sam pisati sastavke u osnovnoj \u0161koli i nekako sam to nastavila i u srednjoj. Prvo \u0161to sam napisala nakon srednje \u0161kole bila je jedna radiodrama za djecu \u2013 i tako je sve krenulo. Ljudi su rekli: \u201eGledajte kako dobro stoji!\u201c  <\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107ate li se svoje prve napisane pri\u010de i o \u010demu je bila?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Prve ba\u0161 i ne, ali prva koja je postala hit bila je Nema\u0161 pojma, Grizlijane<\/em>, za lektiru u prvom razredu osnovne \u0161kole. To je pri\u010da koju sam izmislila dok sam hranila svoju k\u0107er koja nije htjela jesti, imala je godinu dana. Izrezala bih jaje, a ona bi rekla: \u201eMama, jedi!\u201c I ja bih onda izmislila pri\u010du: \u201eBio jednom jedan grizljan koji je volio jaja\u2026\u201c Pri\u010dom sam je poku\u0161avala nahraniti i tako je zapravo nastala ta slikovnica. <\/p>\n\n\n\n

Jeste li kao dijete voljeli \u010ditati knjige?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

O, da! Ja sam bila jedna od onih koji su voljeli \u0161to deblje knjige i uvijek bih bila tu\u017ena kad bih zavr\u0161ila s \u010ditanjem. <\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107ate li se koje su vam bile najdra\u017ee?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Kroz pustinju i pra\u0161umu<\/em> \u2013 to sam obo\u017eavala. Heidi<\/em> tako\u0111er. Uvijek sam bila od onih koji vole jesti dok \u010ditaju. Recimo, kad \u010ditam Heidi<\/em>, uzmem sir i kruh, pa dok ona kod djeda jede sir i kruh, ja \u010ditam i jedem isto to. <\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to se festival zove ba\u0161 \u201eOvca u kutiji\u201c? Ima li ta ovca neku tajnu pri\u010du?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Da, zbog pri\u010de iz Malog princa<\/em> Antoinea de Saint-Exup\u00e9ryja. Mali princ tra\u017ei od pilota da mu nacrta ovcu. On mu nacrta nekoliko, ali princ svaki put ka\u017ee da to nije to \u2013 da je to zmija u \u0161e\u0161iru, da je lo\u0161e nacrtano\u2026 Na kraju pilot nacrta kutiju s rupama i ka\u017ee: \u201eUnutra je tvoja ovca.\u201c Princ odgovori: \u201eDa, to je prava.\u201c <\/p>\n\n\n\n

Poanta je da su i slikovnice poput tih ovaca \u2013 svatko ima pravo na svoju, na vlastiti do\u017eivljaj. I u redu je da nam se neka svidi, a neka ne; to je subjektivno. <\/p>\n\n\n\n

Kako je nastala ideja za putopisne slikovnice o djeci?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Kriv je Damir Vujnovac, putopisac, koji je putovao u Saharu i ponudio mi pri\u010du o djeci izbjeglicama u Zapadnoj Sahari. Smatrala sam da je to sjajna ideja \u2013 napraviti miks pri\u010de, fotografije i ilustracije. Tako je nastala putopisna slikovnica Djeca Sahare<\/em>. Nakon toga, budu\u0107i da imamo mnogo sjajnih putopisaca u Hrvatskoj, kontaktirala sam ih i zamolila da napi\u0161u svoje do\u017eivljaje o djeci razli\u010ditih kultura. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to ste \u017eeljeli poru\u010diti tim slikovnicama?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

\u017deljela sam potaknuti djecu u Hrvatskoj da pro\u0161ire svoje vidike, da budu znati\u017eeljna i da upoznaju djecu svijeta. Projekt ima i nadogradnju \u2013 nadam se da \u0107emo uspjeti organizirati online dru\u017eenja \u2013 da se djeca iz Hrvatske i djeca iz, primjerice, Australije (Aborid\u017eini, o kojima pi\u0161emo knjigu) mogu upoznati i me\u0111usobno si postavljati pitanja. <\/p>\n\n\n\n

Koje vam je mjesto bilo najzanimljivije dok ste istra\u017eivali o \u017eivotu djece?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Indija, definitivno. Ondje sam imala jedno posebno iskustvo. Obi\u010dno nam ka\u017eu da, kad ide\u0161 u siroma\u0161nu zemlju, ponese\u0161 djeci bombone ili olovke i podijeli\u0161 im. Nama se jednom dogodilo da su nam djeca \u2013 ta siroma\u0161na djeca \u2013 dala bombone. Igrali smo se 15 minuta, pozdravili se, oni nas pozvali da stanemo \u2013 i donijeli su nam bombone. Ostala sam bez rije\u010di, predivno. <\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161ete i prozu i drame. \u0160to vam je dra\u017ee \u2013 pisanje za pozornicu ili pisanje slikovnice?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Jednako volim i jedno i drugo. Jedino \u0161to ne znam pisati jesu pjesme. <\/p>\n\n\n\n

Va\u0161i su tekstovi objavljeni i igrani u razli\u010ditim europskim zemljama. \u0160to vam zna\u010di to me\u0111unarodno priznanje?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Veseli me kad moj roman \u010ditaju djeca u Makedoniji. To mi je ba\u0161 fora \u2013 da lik koji sam stvorila \u017eivi u nekoj drugoj zemlji i da je djeci tamo blizak. <\/p>\n\n\n\n

Kako izgleda Va\u0161 radni dan kad pi\u0161ete? Imate li poseban ritual?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Stalno ne\u0161to grickam i pijem dok pi\u0161em, tako da lak nije ba\u0161 dugovje\u010dan na noktima. \ud83d\ude0a <\/p>\n\n\n\n

\u0160to vam je najte\u017ee, a \u0161to najljep\u0161e u pisanju knjiga i koliko dugo pi\u0161ete jednu knjigu?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Ovisi. Najte\u017ei je onaj bijeli ekran ili bijeli papir \u2013 i uvijek ta sumnja: ho\u0107u li uspjeti ne\u0161to napisati? Najve\u0107e je zadovoljstvo kad pro\u010ditam tekst prije nego ode u tisak \u2013 kao: \u201eVau, to sam ja napisala!\u201c A kad knjiga iza\u0111e, potpuno je zaboravim. Nisam ba\u0161 neka majka, vi\u0161e sam ma\u0107eha svojim knjigama \u2013 ka\u017eem im: \u201eIdi u svijet, ajde, \u0107ao, ba\u0161 me briga.\u201c <\/p>\n\n\n\n

Dobitnica ste vi\u0161e nagrada. Koja vam je najposebnija i za\u0161to?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Sve su mi izvrsne. Znate ono \u2013 stavite ih na policu pa vas uhvati kriza da niste ni\u0161ta postigli u \u017eivotu, a onda ih pogledate i ka\u017eetw: \u201eVau, malo sam ipak faca.\u201c <\/p>\n\n\n\n

Vodite radionice kreativnog pisanja. \u0160to djecu najvi\u0161e odu\u0161evljava?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Ne samo djecu, nego i odrasle. Ono \u0161to mene odu\u0161evljava jest to da svi otkriju kako su zapravo umjetnici. \u010cesto se stvara dojam da postoje umjetnici i publika koja nema pojma o pisanju ili crtanju. A na radionicama uspijem otklju\u010dati<\/em> talente. Najve\u0107e je zadovoljstvo kad mi polaznici ka\u017eu: \u201eOvo sam ja napisao! Vau!\u201c To mi je hit. <\/p>\n\n\n\n

Osim \u0161to pi\u0161ete, organizirate i festivale i igre. \u0160to vas u tome najvi\u0161e veseli?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Sve! To dru\u017eenje, zajedni\u0161tvo, upoznavanje publike, dru\u017eenje umjetnika\u2026 To mi je divno. <\/p>\n\n\n\n

Na \u010demu trenuta\u010dno radite? Ho\u0107e li uskoro iza\u0107i nova knjiga?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Radim na jednoj trilogiji za odrasle. Zove se Obiteljska enciklopedija<\/em>. To je ovako malo \u017ee\u0161\u0107e \u0161tivo. <\/p>\n\n\n\n

Volite li posje\u0107ivati \u0161kole i dru\u017eiti se s u\u010denicima?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Da, jako! Ta mi je razmjena energije predivna. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to poru\u010dujete djeci koja vole pisati pri\u010de?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Da \u010duvaju tu ljubav i kad odrastu jer \u0107e im koristiti ako se po\u017eele profesionalno baviti pisanjem. Inspirirat \u0107e ih i njihove vlastite pri\u010de, mo\u017eda ih objave u \u010dasopisima, mo\u017eda i sami izdaju knjigu i postanu pisci. <\/p>\n\n\n\n

tekst i fotografija: Dunja Brki\u0107, Hela Lihtar i Elena Ve\u010denaj, 7. e\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

 Upoznajmo autoricu koja vjeruje da svako dijete u sebi nosi pri\u010du   Na \u0161kolskom smo susretu razgovarali s poznatom knji\u017eevnicom i voditeljicom festivala Ovca u kutiji Anom \u0110oki\u0107, koja nam je otkrila kako nastaju slikovnice, \u0161to je nadahnjuje i za\u0161to vjeruje u mo\u0107 dje\u010dje ma\u0161te.  O autorici  Na\u0161a go\u0161\u0107a Ana \u0110oki\u0107 poznata je knji\u017eevnica, dramaturginja i urednica, autorica brojnih slikovnica, drama i pri\u010da za djecu. Uz pisanje, bavi se i organizacijom kulturnih doga\u0111anja te vodi festival Ovca u kutiji, koji promi\u010de kvalitetnu knji\u017eevnost za djecu. Dobitnica je brojnih nagrada, a njezine su pri\u010de prevedene i izvedene u mnogim europskim zemljama.  Kada ste po\u010deli pisati i \u0161to vas je potaknulo da postanete knji\u017eevnica?  Voljela sam pisati sastavke u osnovnoj \u0161koli i nekako sam to nastavila i u srednjoj. Prvo \u0161to sam napisala nakon srednje \u0161kole bila je jedna radiodrama za djecu \u2013 i tako je sve krenulo. Ljudi su rekli: \u201eGledajte kako dobro stoji!\u201c   Sje\u0107ate li se svoje prve napisane pri\u010de i o \u010demu je bila?  Prve ba\u0161 i ne, ali prva koja je postala hit bila je Nema\u0161 pojma, Grizlijane, za lektiru u prvom razredu osnovne \u0161kole. To je pri\u010da koju sam izmislila dok sam hranila svoju k\u0107er koja nije htjela jesti, imala je godinu dana. Izrezala bih jaje, a ona bi rekla: \u201eMama, jedi!\u201c I ja bih onda izmislila pri\u010du: \u201eBio jednom jedan grizljan koji je volio jaja\u2026\u201c Pri\u010dom sam je poku\u0161avala nahraniti i tako je zapravo nastala ta slikovnica.  Jeste li kao dijete voljeli \u010ditati knjige?  O, da! Ja sam bila jedna od onih koji su voljeli \u0161to deblje knjige i uvijek bih bila tu\u017ena kad bih zavr\u0161ila s \u010ditanjem.  Sje\u0107ate li se koje su vam bile najdra\u017ee?  Kroz pustinju i pra\u0161umu \u2013 to sam obo\u017eavala. Heidi tako\u0111er. Uvijek sam bila od onih koji vole jesti dok \u010ditaju. Recimo, kad \u010ditam Heidi, uzmem sir i kruh, pa dok ona kod djeda jede sir i kruh, ja \u010ditam i jedem isto to.  Za\u0161to se festival zove ba\u0161 \u201eOvca u kutiji\u201c? Ima li ta ovca neku tajnu pri\u010du?  Da, zbog pri\u010de iz Malog princa Antoinea de Saint-Exup\u00e9ryja. Mali princ tra\u017ei od pilota da mu nacrta ovcu. On mu nacrta nekoliko, ali princ svaki put ka\u017ee da to nije to \u2013 da je to zmija u \u0161e\u0161iru, da je lo\u0161e nacrtano\u2026 Na kraju pilot nacrta kutiju s rupama i ka\u017ee: \u201eUnutra je tvoja ovca.\u201c Princ odgovori: \u201eDa, to je prava.\u201c  Poanta je da su i slikovnice poput tih ovaca \u2013 svatko ima pravo na svoju, na vlastiti do\u017eivljaj. I u redu je da nam se neka svidi, a neka ne; to je subjektivno.  Kako je nastala ideja za putopisne slikovnice o djeci?  Kriv je Damir Vujnovac, putopisac, koji je putovao u Saharu i ponudio mi pri\u010du o djeci izbjeglicama u Zapadnoj Sahari. Smatrala sam da je to sjajna ideja \u2013 napraviti miks pri\u010de, fotografije i ilustracije. Tako je nastala putopisna slikovnica Djeca Sahare. Nakon toga, budu\u0107i da imamo mnogo sjajnih putopisaca u Hrvatskoj, kontaktirala sam ih i zamolila da napi\u0161u svoje do\u017eivljaje o djeci razli\u010ditih kultura.  \u0160to ste \u017eeljeli poru\u010diti tim slikovnicama?  \u017deljela sam potaknuti djecu u Hrvatskoj da pro\u0161ire svoje vidike, da budu znati\u017eeljna i da upoznaju djecu svijeta. Projekt ima i nadogradnju \u2013 nadam se da \u0107emo uspjeti organizirati online dru\u017eenja \u2013 da se djeca iz Hrvatske i djeca iz, primjerice, Australije (Aborid\u017eini, o kojima pi\u0161emo knjigu) mogu upoznati i me\u0111usobno si postavljati pitanja.  Koje vam je mjesto bilo najzanimljivije dok ste istra\u017eivali o \u017eivotu djece?  Indija, definitivno. Ondje sam imala jedno posebno iskustvo. Obi\u010dno nam ka\u017eu da, kad ide\u0161 u siroma\u0161nu zemlju, ponese\u0161 djeci bombone ili olovke i podijeli\u0161 im. Nama se jednom dogodilo da su nam djeca \u2013 ta siroma\u0161na djeca \u2013 dala bombone. Igrali smo se 15 minuta, pozdravili se, oni nas pozvali da stanemo \u2013 i donijeli su nam bombone. Ostala sam bez rije\u010di, predivno.  Pi\u0161ete i prozu i drame. \u0160to vam je dra\u017ee \u2013 pisanje za pozornicu ili pisanje slikovnice?  Jednako volim i jedno i drugo. Jedino \u0161to ne znam pisati jesu pjesme.  Va\u0161i su tekstovi objavljeni i igrani u razli\u010ditim europskim zemljama. \u0160to vam zna\u010di to me\u0111unarodno priznanje?  Veseli me kad moj roman \u010ditaju djeca u Makedoniji. To mi je ba\u0161 fora \u2013 da lik koji sam stvorila \u017eivi u nekoj drugoj zemlji i da je djeci tamo blizak.  Kako izgleda Va\u0161 radni dan kad pi\u0161ete? Imate li poseban ritual?  Stalno ne\u0161to grickam i pijem dok pi\u0161em, tako da lak nije ba\u0161 dugovje\u010dan na noktima. \ud83d\ude0a  \u0160to vam je najte\u017ee, a \u0161to najljep\u0161e u pisanju knjiga i koliko dugo pi\u0161ete jednu knjigu?  Ovisi. Najte\u017ei je onaj bijeli ekran ili bijeli papir \u2013 i uvijek ta sumnja: ho\u0107u li uspjeti ne\u0161to napisati? Najve\u0107e je zadovoljstvo kad pro\u010ditam tekst prije nego ode u tisak \u2013 kao: \u201eVau, to sam ja napisala!\u201c A kad knjiga iza\u0111e, potpuno je zaboravim. Nisam ba\u0161 neka majka, vi\u0161e sam ma\u0107eha svojim knjigama \u2013 ka\u017eem im: \u201eIdi u svijet, ajde, \u0107ao, ba\u0161 me briga.\u201c  Dobitnica ste vi\u0161e nagrada. Koja vam je najposebnija i za\u0161to?  Sve su mi izvrsne. Znate ono \u2013 stavite ih na policu pa vas uhvati kriza da niste ni\u0161ta postigli u \u017eivotu, a onda ih pogledate i ka\u017eetw: \u201eVau, malo sam ipak faca.\u201c  Vodite radionice kreativnog pisanja. \u0160to djecu najvi\u0161e odu\u0161evljava?  Ne samo djecu, nego i odrasle. Ono \u0161to mene odu\u0161evljava jest to da svi otkriju kako su zapravo umjetnici. \u010cesto se stvara dojam da postoje umjetnici i publika koja nema pojma o pisanju ili crtanju. A na radionicama uspijem otklju\u010dati talente. Najve\u0107e je zadovoljstvo kad mi polaznici ka\u017eu: \u201eOvo sam ja napisao! Vau!\u201c To mi je hit.  Osim \u0161to pi\u0161ete, organizirate i festivale i igre. \u0160to vas u tome najvi\u0161e veseli?  Sve! To dru\u017eenje, zajedni\u0161tvo, upoznavanje publike, dru\u017eenje umjetnika\u2026 To mi je divno.  Na \u010demu trenuta\u010dno radite? Ho\u0107e li uskoro iza\u0107i nova knjiga?  Radim na jednoj trilogiji za odrasle. Zove se Obiteljska enciklopedija. To je ovako malo \u017ee\u0161\u0107e \u0161tivo.  Volite li posje\u0107ivati \u0161kole i dru\u017eiti se s u\u010denicima?  Da, jako! Ta mi je razmjena energije predivna.  \u0160to poru\u010dujete djeci koja vole pisati pri\u010de?  Da \u010duvaju tu ljubav i kad odrastu jer \u0107e im koristiti ako se po\u017eele profesionalno baviti pisanjem. Inspirirat \u0107e ih i njihove vlastite pri\u010de, mo\u017eda ih objave u \u010dasopisima, mo\u017eda i sami izdaju knjigu i postanu pisci.  tekst i fotografija: Dunja Brki\u0107, Hela Lihtar i Elena Ve\u010denaj, 7. e\u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2773,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[99,73],"class_list":["post-2833","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kulturni-kutak","tag-ana-dokic","tag-intervju"],"blog_post_layout_featured_media_urls":{"thumbnail":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-150x150.jpg",150,150,true],"full":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567.jpg",1200,1600,false]},"categories_names":{"25":{"name":"KULTURNI KUTAK","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/category\/kulturni-kutak\/"}},"tags_names":{"99":{"name":"Ana \u0110oki\u0107","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/tag\/ana-dokic\/"},"73":{"name":"intervju","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/tag\/intervju\/"}},"comments_number":"0","wpmagazine_modules_lite_featured_media_urls":{"thumbnail":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-150x150.jpg",150,150,true],"cvmm-medium":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-300x300.jpg",300,300,true],"cvmm-medium-plus":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-305x207.jpg",305,207,true],"cvmm-portrait":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-400x600.jpg",400,600,true],"cvmm-medium-square":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-600x600.jpg",600,600,true],"cvmm-large":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-1024x1024.jpg",1024,1024,true],"cvmm-small":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567-130x95.jpg",130,95,true],"full":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/viber_slika_2025-10-28_14-02-27-567.jpg",1200,1600,false]},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2833","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2833"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2833\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3005,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2833\/revisions\/3005"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2773"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2833"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2833"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2833"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}