{"id":2669,"date":"2025-05-14T14:05:10","date_gmt":"2025-05-14T12:05:10","guid":{"rendered":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/?p=2669"},"modified":"2026-02-08T23:21:06","modified_gmt":"2026-02-08T22:21:06","slug":"o-generacijama-u-nasoj-skoli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/2025\/05\/14\/o-generacijama-u-nasoj-skoli\/","title":{"rendered":"O generacijama u na\u0161oj \u0161koli\u00a0"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-cyan-bluish-gray-background-color has-background\"><strong><em>Kad sam ja bila mala&#8230; U moje vrijeme&#8230;<\/em><\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Rije\u010d <em>nara\u0161taj <\/em>obja\u0161njava se kao \u2018pripadnici jednoga koljena u odnosu na zajedni\u010dkoga pretka; ljudi, \u017eivotinje i predmeti koje povezuje ista dob ili vrijeme pojavljivanja (generacija u\u010denika, knji\u017eevnika; nova generacija ra\u010dunala\u2019. (<em>Hrvatska enciklopedija<\/em>,\u202f<em>mre\u017eno izdanje.<\/em>\u202fLeksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2013. \u2013 2025. Pristupljeno 12.3.2025.)&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Znanstvenici<strong>\u202f<\/strong>William Strauss i Neil Howe\u202frazvili su generacijsku teoriju, prema kojoj se povijest mo\u017ee opisati u generacijskim ciklusima. Prema njoj generacije traju 20 \u2013 22 godine, a svaka je po ne\u010demu posebna.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ljudi koji su ro\u0111eni u istom vremenu razvijaju sli\u010dne osobnosti, politi\u010dku orijentaciju te poglede na svijet. Kada se tome dodaju svjetski doga\u0111aji, poput ratova, ekonomske i politi\u010dke situacije, odre\u0111ene \u0107e generacije zauvijek biti obilje\u017eene doga\u0111ajima iz tog vremena. Smatra se da trenuta\u010dno na svijetu \u017eivi sedam generacija:&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Velika generacija (ro\u0111eni izme\u0111u 1901. i \u202f1924.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Tiha generacija (od 1925. do 1945.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Baby boomer generacija (od 1946. do 1964.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Generacija X (od 1965. do 1979.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Generacija Y \u2013 Milenijalci (od 1980. do 1994.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Generacija Z (od 1995. do 2012.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Generacija Alfa (od 2013. do 2025.)&nbsp;<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p>U na\u0161oj \u0161koli imamo u\u010ditelje pripadnike \u010detiriju razli\u010ditih generacija, od baby boomer generacije do generacije Z. Razgovarale smo s nekima od njih i saznale \u0161to je posebno za njihovo vrijeme, \u0161to je obilje\u017eilo njihovu generaciju te ih potaknule da se prisjete djetinjstva i podijele s nama zanimljive doga\u0111aje.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-cyan-bluish-gray-background-color has-background\"><strong>Baby Boomer generacija<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Baby Boomer generacija ro\u0111ena je nakon Drugoga svjetskog rata. U to vrijeme dogodio se nagli porast ekonomije. Ve\u0107ina ljudi mogla je od svog rada izgraditi vlastitu ku\u0107u i osigurati dovoljno hrane za veliku obitelj. Zbog toga je ova generacija dobila naziv po velikom natalitetu \u2013 <em>baby boom<\/em> (engl. <em>eksplozija ro\u0111enja djece<\/em>).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Anka Ga\u010di\u0107, u\u010diteljica Tehni\u010dke kulture<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>U prvi razred krenula sam sa sedam godina, u razredu je bilo pet djevoj\u010dica i jedan dje\u010dak \u2013 do\u0161ljo, kako se u mom kraju govorilo za osobe koje su doselile iz drugog kraja. On je s obitelji doselio iz Bosne preko Save. U\u010ditelj je bio drug Mata, kako se tada oslovljavalo u\u010ditelja. Zanimljivo je da smo nas \u010detiri djevoj\u010dice ro\u0111ene u svibnju, pa su za nas na\u0161e mame znale re\u0107i majske lude jer je bilo svakojakih dogodov\u0161tina. U razredu nas je bilo malo pa smo bili u kombinaciji, a vrlo brzo vlasti su odlu\u010dile da idemo u Brod u \u0161kolu, pri \u010demu mislim na Slavonski Brod, iz malog sela u grad.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Moja \u0161kola nosila je ime po poznatom knji\u017eevniku Vladimiru Nazoru. Putovala sam autobusom koji se svaki drugi ili tre\u0107i dan pokvario. Stoga smo morali pje\u0161a\u010diti 12 kilometara jer nije bilo mogu\u0107nosti ne do\u0107i u \u0161kolu zbog toga \u0161to, eto, autobusa nema.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Zanimljivo je to \u0161to se taman u to vrijeme pojavio i televizor. Uglavnom je pola sela i\u0161lo gledati televiziju k mojem didi, maminom ocu. Tako se sje\u0107am da sam 1969. gledala Polijetanje na mjesec, crno-bijeli film. Svi su za\u010du\u0111eno gledali kako astronauti skaku\u0107u, a kasnije sam nau\u010dila da su oni zapravo lebdjeli!&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Bilo je to vrijeme kada se primalo u pionire, a u osmom razredu u omladinu. Tjelesni smo vje\u017ebali vani, na otvorenom igrali\u0161tu. Nema veze je li zima ili ljeto, djevoj\u010dice su nosile majice i kratke hla\u010de crvene boje, a dje\u010daci plave boje. U petom i \u0161estom razredu bilo nas je 40 u razredu; u sedmom je do\u0161lo do osipanja, ali smo dobili sedam novih u\u010denika ponavlja\u010da, tako da nas je ukupno bilo 35. U \u0161koli su bile razli\u010dite aktivnosti. Ja sam pjevala u zboru, a Glazbeni odgoj predavao mi je Mihael Feri\u0107, poznati tambura\u0161 Mija. Osvojili smo prvo mjesto i i\u0161li na Dr\u017eavno natjecanje u Vara\u017edinu \u2013 na prvo dulje putovanje u 7. razredu. Ono \u0161to pamtim jest atmosfera, putovanje, uzbu\u0111enje. Jedna je u\u010denica pjevala solo dionicu i u\u010ditelj ju je pitao: \u201cJel, mala, ima\u0161 li tremu?\u201d A ona mu je, kao iz topa, odgovorila: \u201cNe znam jel mi mama spakovala.\u201d A u\u010ditelj Feri\u0107 na to: \u201cDobro si ti, otpjevat \u0107e\u0161 to.\u201d&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Moram spomenuti da je Slavonski Brod na sredini puta do Zagreba, Beograda, Sarajeva; glavno je \u017eeljezni\u010dko \u010dvori\u0161te, tako da je \u010desto tom prugom prolazio Plavi vlak \u2013 tako su zvali vlak u kojem se vozio tada\u0161nji predsjednik Dr\u017eave SFRJ-a Tito. Onda smo mi svi iz \u0161kole i\u0161li pje\u0161ice do \u017eeljezni\u010dke, i to nekih 3 kilometara. Ma\u0161u\u0107i zastavama pozdravili smo vlak i Tita. Uvijek je bila velika gu\u017eva, tako da ja ba\u0161 nisam vidjela tko je bio na vratima vagona kada bi se taj vlak kratko zaustavio.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Odrasla sam u ravnici pa su sanjkanja i spu\u0161tanja bila samo s nasipa, koji nas je \u010duvao od poplave rijeke Save. Ljeta sam provodila na pa\u0161njacima \u010duvaju\u0107i krave i svinje jer smo imali veliki pa\u0161njak. Tu smo se najvi\u0161e okupljali i igrali druga\u010dije igre, kao \u0161to su \u0161mijuca, \u0161iri \u0161op, pale, kaji\u0161ara, puno smo tr\u010dali, dru\u017eili se, igrali se skriva\u010da \u2013 to su bile stare igre, a mogu\u0107e ih je vidjeti u Bro\u0111ancima na Olimpijadi starih sportova. Krajem travnja i u svibnju, u prolje\u0107e, skupljali smo pu\u017eeve po \u0161umarcima i \u0161ikarama, prodavali ih na otkupnim mjestima da bi si skupili dinare i kupili si patike. Dinari su onda bili nov\u010dana jedinica.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Odrasla sam u velikoj obitelji: uz tri sestre i dva brata, mamu i tatu. Najljep\u0161e su bile zime pune snijega, zaprege, velike saonice, konji s praporcima koji u sije\u010dnju voze drva iz \u0161ume. Mi smo prihvatili za velike saonice i vozili smo se iza njih po putu, to\u010dnije re\u010deno kotrljali smo se po snijegu jer bi ko\u010dija\u0161 onda potjerao konje u kas. Tko se dobro odr\u017eao na saonicama, nije ostao u snijegu.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>More sam prvi put vidjela u sedmom razredu u sklopu Ferijalnog saveza \u2013 rije\u010d je o Kor\u010duli. Ondje su i\u0161la sva djeca iz Broda u sedmom razredu, a onda sam se i prvi put vozila vlakom. Na kraju osmog razreda rekli su nam da za upis u srednju \u0161kolu pola\u017eemo prijemni ispit. Do\u0161la je glasovita \u0160uvarova reforma koja je bila potpuno zbunjuju\u0107a. Nije bilo ovoliko informacija, ra\u010dunala, interneta. Uglavnom smo svi krenuli u op\u0107u srednju \u0161kolu. Bilo je toliko u\u010denika da se u mojoj \u0161koli i\u0161lo u tri smjene. Autobus je ujutro i\u0161ao u 5 sati i 10 minuta, i\u0161li smo na Radni\u010dki i ondje smo zvali autobus kojim su putovali radnici u poznatu tvornicu \u0110uro \u0110akovi\u0107 i Drvnu industriju. Dolaskom u grad rano ujutro nismo imali izbora kuda, jedino u \u0161kolu. U moje vrijeme u\u010denik nije smio u\u0107i u hotel na kavu ili \u010daj ni u kafi\u0107, tek u \u010detvrtom srednje s 18 godina. Slijedile su podu\u017ee \u0161etnje od stanice do \u0161kole, dru\u017eenja, prepri\u010davanja doga\u0111aja.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Zabave su bile na nedjeljnim dru\u017eenjima mladih: slu\u0161ala se glazba na gramafonskim plo\u010dama; bile su to longplay plo\u010de poznatih svjetskih grupa: Beatles, Led Zeppelin, Rolling Stones, Moody Blues, Jimi Hendrix, a malo kasnije ABBA te na\u0161i poznati sastavi Bijelo dugme, Korni grupa, Ki\u0107o Slabinac, Mi\u0161o Kova\u010d, Pro arte sastav, Indexi i mnogi drugi. Mogla bih ih nabrajati do sutra. Najva\u017enije je u to doba bilo u popodnevnoj smjeni pro\u0161etati po Korzu (\u0161etali\u0161tu), ondje bi se svi vidjeli; pro\u0161etati nekoliko krugova \u2013 \u201cbiti vi\u0111en i vidjeti druge\u201d.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>U srednjoj \u0161koli imali smo i neke druge predmete, a najvi\u0161e mi je u sje\u0107anju ostala ONO I DSZ, \u0161to bi zna\u010dilo Op\u0107enarodna obrana i Dru\u0161tvena samoza\u0161tita. Svi smo morali nau\u010diti rastaviti pu\u0161ku M48, imali smo i ga\u0111anje na streljani u Dilj brdu \u2013 to je gorje iznad Broda. Uglavnom, na tom ga\u0111anju u okviru je bilo 5 metaka, \u0161to j za mene bilo dobro jer je u mojoj meti bilo 7 pogodaka. Ne, nisam bila tako precizan strijelac, nego je netko ga\u0111ao u moju metu. Mene je jako bilo strah, stavila sam \u010depi\u0107e u uho i opalila.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>U moje vrijeme bili su neki drugi blagdani, praznici i neradni dani, i\u0161li smo na mar\u0161eve, pje\u0161a\u010denja, obilje\u017eavaju\u0107i doga\u0111aje iz Drugog svjetskog rata, u \u010dast slavnih brigada. I ne, nisu nas pitali ho\u0107emo li mi i\u0107i ili ne. Praznik rada posebno se obilje\u017eavao jer su mladi\u0107i iz \u0161ume donijeli visok hrast i nasred sela podigli to drvo, okitili djevojkama kapije (ograde).<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Srednja je \u0161kola brzo pro\u0161la, slijedio je prijemni i studij na Rijeci: Pedago\u0161ki fakultet. Onda sam prvi put imala informatiku i susrela sam se s ra\u010dunalom 1981. godine. Moj je profesor do\u0161ao iz Londona, doktorirao i s pregr\u0161t informacija, pri\u010dao nam je kako \u0107emo brzo pomo\u0107u ra\u010dunala vidjeti osobu s kojom komuniciramo. Pritom je mislio na Skype i na moderne telefone jer su se tada u svijetu pojavili i prvi mobiteli. Mi smo se svi pogledavali, jedni drugima govorili: \u201cJoj kako se hvali i pomalo izmi\u0161lja\u201d.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Me\u0111utim, ja sam po\u010dela raditi 1985., a u Osnovnu \u0161kolu \u201cAntun Nem\u010di\u0107 Gostovinski\u201d \u0161kolske je godine 1986.\/1987. uvedena informatika. Ra\u010dunala su bila na\u0161e proizvodnje: Digitron Buje \u2013 Orao. To je prva \u0161kola u gradu Koprivnici&nbsp; koja uvodi informatiku. Kolega Miroslav Palec imao je izbornu nastavu informatike na po\u010detku, a kasnije kolegica Melita Samoborec. Moram spomenuti kako je SAD, kada sam krenula u prvi razred, godine 1967., uveo ra\u010dunarstvo u \u0161kole. Vidi se koliko smo mi kasnili i kada je kod nas uvedena informatika. Ipak je pohvalno kako posljednjih petnaestak godina na\u0161i u\u010denici na natjecanjima na svjetskoj razini zauzimaju zlato, srebro i broncu. Brzo smo uhvatili ritam, rekla bih da smo se strmoglavo uhvatili u ko\u0161tac s promjenama.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Bila su to neka druga vremena, opu\u0161tenija, a \u010dini mi se da smo imali smo vi\u0161e vremena jedni za druge. Moj po\u010detak rada u Osnovnoj \u0161koli Andrije Palmovi\u0107a Rasinja bio je zanimljiv. Ja nisam razumjela govor u ovom kraju, a ve\u0107inu u\u010deni\u010dkih razgovora nisam razumjela. Tako sam jednom krenula u Koprivnicu i pitam jednu djevoj\u010dicu: \u201cKada i u koje vrijeme ide autobus?\u201d U\u010denica meni odgovori: \u201dVe bu tatki i\u0161el!\u201d Ni\u0161ta nisam razumjela, no to bi zna\u010dilo da \u0107e ubrzo do\u0107i. Nastava je bila u Dvorcu gdje je puhao vjetar, dimilo se u u\u010dionici. Ni\u0161ta nisam vidjela, ki\u0161a je plju\u0161tala, a odjednom su svi u\u010denici krenuli prema prozorima i vikali: \u201cNu de\u0161\u010d curi!\u201d Svi su se ne\u0161to \u010dudili i bili nemirni, a ja nisam znala \u0161to se doga\u0111a. Pitala sam ih \u0161to je sada bilo, a jedna u\u010denica ka\u017ee: \u201cU\u010diteljice, ki\u0161a jako pada, nismo ponijeli ki\u0161obrane i problem je kako ku\u0107i jer je zadnji sat.\u201d&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Va\u017eno je spomenuti da je u \u0161koli onda bio induktivni telefon, onaj \u0161to se mora podi\u0107i slu\u0161alica, okrenuti nekoliko puta ru\u010dica, a na po\u0161ti se javi slu\u017ebenik i linijom pove\u017ee poziv- Pozvali su mene kod ku\u0107e, direktor je rekao: \u201cKolegice, zovu vas!\u201d Ja do\u0111em i ne znam se javiti jer sam dotad vidjela takav telefon samo u muzeju. Vezano uz telefon, zapo\u010deo je nesretni Domovinski rat 1991. godine i bila su de\u017eurstva cijeli dan i cijelu no\u0107 u dvorcu, ali telefon nije radio jer je po\u0161tar zatvorio po\u0161tu. Zbog toga je komunikacija bila nemogu\u0107a, ali imali smo starinski radioprijemnik i pratili vijesti. Puno je doga\u0111aja, ali i promjena u ovih 39 godina rada.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-light-green-cyan-background-color has-background\"><strong>Generacija Y \u2013 Milenijalci&nbsp;<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Generacija Y dobila je i naziv <em>Milenijalci <\/em>jer su odraslu dob dosegli otprilike po\u010detkom novog tisu\u0107lje\u0107a. Internet i mobilni telefon poznati su im od djetinjstva.&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Mihaela Juri\u0161a, u\u010diteljica Hrvatskoga jezika<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Sje\u0107anja na djetinjstvo vra\u0107aju me u vrijeme igre s lutkicama pred zgradom, osmi\u0161ljavanja plesnih koreografija s prijateljicama, skupljanja pu\u017eeva i bubamara u staklenke i neizbje\u017ene gumi-gumi. Bilo je tako lako biti dijete. Zabava je vrebala iza svakog ugla. Kada sam \u017eeljela van na igru, do\u0161la bih do&nbsp; prijatelji\u010dina stana, pokucala i pitala: \u201cSmije li Tajana van?\u201d Nismo se zvali telefonom i molili roditelje da nam dogovore igru.&nbsp; Telefonski razgovori do\u0161li su ne\u0161to kasnije, u tinejd\u017eerskoj dobi. Tada sam znala voditi duge razgovore s prijteljicama o nama vrlo va\u017enim stvarima, no roditelji nisu dopustili da ti razgovori budu predugi jer telefon ipak ko\u0161ta. Onda smo se na\u0161le u\u017eivo i nastavile. Dogovoriti sastanak je tako\u0111er bilo vrlo jednostavno i ka\u0161njenja su bila rijetka pojava. Ako ste se dogovorili u 5 kod sata (na trgu), onda ste u 5 tamo i trebali biti. Niste mogli poslati poruku da kasnite 10 minuta jer nije bilo mobitela. \u010cesto smo i\u0161li u kino i na kakao, \u201cvisili smo\u201d kod \u0161kole ili u parku \u010dekaju\u0107i da se pojavi simpatija&#8230; U srednjoj smo \u0161koli dosta izlazili i pronalazili se pa smo prou\u010davali\/isprobavali razne vrste glazbe, stilove odijevanja i frizure. To mi je bilo najljep\u0161e i najzanimljivije razdoblje mladosti.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Na\u0161 je \u017eargon bio sli\u010dan dana\u0161njem &#8211; jedinica je bila kulja, kec ili kolac, razrednica raska, prijatelj frend, roditelji starci, matematika matka&#8230; Kada je netko imao puno jedinica u imeniku, reklo bi se da ima vinograd (zbog puno kolaca \ud83d\ude0a).<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>U osnovnoj sam \u0161koli isprobavala razne aktivnosti tako da su mi dani bili ispunjeni, a svaki slobodni trenutak provodila sam s prijateljicama. Voljela sam gledati filmove i serije na televiziji, no nije bilo streaming servisa kao danas pa sam redovito pratila TV program koji je tata kupovao petkom s Ve\u010dernjim listom.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Prvi mobitel dobila sam u srednjoj \u0161koli. Sje\u0107am se pisanja poruka i igrice zmije na Nokiji 3210. \ud83d\ude0a Na fakultetu sam dobila prvo ra\u010dunalo i upoznala se s internetom. Bio mi je zanimljiv taj novi svijet, no ne toliko da bih sate provodila za ra\u010dunalom. I dalje su mi dra\u017ei bili susreti i dru\u017eenja s prijateljima. I danas sam staromodna \u2013 uvijek \u0107u radije popiti kavu i pro\u0161etati s prijateljicom nego \u201cvisiti\u201d na dru\u0161tvenim mre\u017eama i dopisivati se do iznemoglosti. Smatram da bih vrlo lako mogla \u017eivjeti bez mobitela, interneta i silne tehnologije kojom smo okru\u017eeni. Dapa\u010de, u\u017eivala bih!<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-pale-cyan-blue-background-color has-background\"><strong>Generacija Z (Zoomers)&nbsp;<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Generacija Z prva je generacija koja ne poznaje vrijeme prije interneta, a svoje \u017eivote dijele na raznim aplikacijama i brzom komunikacijom sa svojim prijateljima. Ve\u0107ina su njih djeca generacije X.&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Dejana Zrinski, u\u010diteljica Informatike<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Generacija \u201998 je, po mom mi\u0161ljenju, specifi\u010dna jer se nalazi na prijelazu izme\u0111u milenijalaca i generacije Z, \u0161to zna\u010di da smo usvojili karakteristike obaju svijeta. Odrasli smo u vrijeme u kojem smo se vani dru\u017eili s prijateljima i smi\u0161ljali svoje igre, bez stalne dostupnosti interneta, no istovremeno smo se brzo prilagodili modernim tehnologijama i dru\u0161tvenim promjenama.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>U razdoblju od 1. do 4. razreda osnovne \u0161kole naj\u010de\u0161\u0107e smo komunicirali u\u017eivo (u \u0161koli, na dje\u010djem igrali\u0161tu), dok smo ku\u0107ni telefon rijetko koristili za pozivanje prijatelja na igru. Krajem 4. razreda neki su od nas dobili svoje prve mobilne ure\u0111aje koji su u to vrijeme mogli slati samo SMS poruke, upu\u0107ivati i primati pozive. Nismo ba\u0161 \u010desto nekoga zvali ili slali poruke jer su se pozivi i poruke napla\u0107ivali, npr. jedna SMS poruka koja je mogla sadr\u017eavati do 160 znakova napla\u0107ivala se oko 0,50 \u2013 1,00 kn. Od 5. razreda aktualan je bio MSN Messenger za dopisivanje s prijateljima i slanje razli\u010ditih emotikona. Ako se dobro sje\u0107am, krajem 7. razreda izradila sam svoj Facebook profil koji je onda bio izrazito popularan me\u0111u mladima, ali i odraslima. Uglavnom smo igrali igrice i po\u010deli razmjenjivati poruke, ali i dalje smo se naj\u010de\u0161\u0107e sve dogovarali u\u017eivo u \u0161koli ili nakon nastave. U razdoblju srednje \u0161kole po\u010deli smo se koristiti pametnim telefonima s mnogo funkcija koje danas uzimamo zdravo za gotovo. Puno smo se vi\u0161e dopisivali na Facebooku, WhatsAppu i Viberu, a vrlo brzo nakon toga sve nas se vi\u0161e koristilo Instagramom i Snapchatom . Od svih navedenih, dan danas najvi\u0161e se koristim Instagramom, kao i moji prijatelji.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Na\u0161a su se dru\u017eenja s godinama mijenjala. U po\u010detku, u osnovnoj \u0161koli, najvi\u0161e smo se zabavljali na dje\u010djem igrali\u0161tu igraju\u0107i igre poput lovice, skriva\u010da ili ljuljaju\u0107i se. S vremenom, kako smo odrastali, na\u0161i su interesi prelazili na ra\u010dunalne igre koje tada nisu bile na mre\u017ei kao danas. Kasnije, u srednjoj \u0161koli, sve smo se vi\u0161e povezivali na mre\u017ei, otkrivaju\u0107i igre poput World of Warcraft, a dru\u017eenja na dru\u0161tvenim mre\u017eama postala su svakodnevica.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Mislim da je velik dio moje generacije ovisan o digitalnim ure\u0111ajima jer smo uz njih odrasli i stvorili naviku njihove uporabe.<\/em> <em>Ne mogu zamisliti \u017eivot bez digitalnih ure\u0111aja, i to prvenstveno zbog razmjene poruka koje nam omogu\u0107uju stalnu povezanost s obitelji, prijateljima i kolegama, bez obzira na udaljenost. Tako\u0111er, digitalni ure\u0111aji omogu\u0107uju brz pristup informacijama, poslu, online kupovini, zabavi, financijama, navigaciji i mnogim drugim stvarima.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Svoje slobodno vrijeme u osnovnoj \u0161koli provodili smo kombiniraju\u0107i starije i novije oblike zabave. \u010cesto smo boravili vani igraju\u0107i igre (gumi-gumi, grani\u010dar, skriva\u010da, lovice), vozili se biciklima i imali svoja tajna skrovi\u0161ta. Kad je vani bilo lo\u0161e vrijeme, igrali smo dru\u0161tvenu igru Monopoly. Sje\u0107am se da mi je mama svaki mjesec kupovala teen \u010dasopis \u201cOK!\u201d jer sam voljela \u010ditati o najnovijim trendovima, modnim kombinacijama i pri\u010dama o poznatim osobama, a svaki je broj imao postere koje sam obavezno odvajala i lijepila po zidovima svoje sobe, stvaraju\u0107i kutak s omiljenim idolima. Kasnije, od 5. razreda pa nadalje, vi\u0161e smo vremena po\u010deli provoditi na ra\u010dunalu igraju\u0107i PC igre \u2013 The Sims, World of Warcraft, RollerCoaster Tycoon i druge.&nbsp;<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Krajem osnovne \u0161kole (7. i 8. razred) po\u010deli smo se koristiti \u017eargonima poput \u201eYOLO\u201c \u2013 \u201eYou Only Live Once\u201c, koji je ozna\u010davao riskantne i spontane odluke. S kori\u0161tenjem pametnih telefona, koji su po\u010deli imati prednje kamere, sve \u010de\u0161\u0107e koristili smo se rije\u010dju \u201eSelfie\u201c. Tako\u0111er, koristili smo izraze poput \u201eRIP\u201c kad bi netko lo\u0161e napisao ispit, \u201eNoob\u201c za onog koji nije znao igrati neku igricu, a oni koji su bili popularni u \u0161koli koristili su se izrazom \u201eSwag\u201c kad bi napravili ne\u0161to samopouzdano ili ispali cool.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-pale-pink-background-color has-background\"><strong>Generacija Alfa<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>U na\u0161oj \u0161koli ve\u0107ina je peta\u0161a, \u0161esta\u0161a, \u010dak i nekih sedma\u0161a, pripadnika Alfa generacije. Osobe ro\u0111ene od 1995. do 2012. godine pripadaju generaciji Z, a svi ro\u0111eni od 2013. do 2025. godine pripadaju generaciji Alfa. Ina\u010de se ne razlikuju od drugih, ali na internetu prevladavaju razne rije\u010di i osobine te razli\u010diti modni trendovi koji ozna\u010duju svaku generaciju. Ve\u0107ina tih u\u010denika prati trendove i koristi se posebnim rje\u010dnikom, a donosimo i rije\u010di koje su vam mo\u017eda bile nepoznate, a va\u0161i se prijatelji njima koriste.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Rje\u010dnik dana\u0161njih tinejd\u017eera (generacije Alfa)&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Skibidi bomboclat \u2013 zlo\u010desti \u010dovjek&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Get out! \u2013 <em>Iza\u0111i van!<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Skibidi toilet \u2013 zla wc \u0161koljka (izraz s internetske serije)&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Chill guy \u2013 smiren \u010dovjek&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Low taper fade \u2013 vrsta frizure&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Fein-fein \u2013 popularna pjesma&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Rizz \u2013 zavo\u0111enje&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Sigma boy \u2013 <em>cool <\/em>dje\u010dak&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>For real \u2013 za stvarno&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Seenati \u2013 Ne odgovara\u0161, ali si vidio&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Prime \u2013 najbolji trenutak&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Iconic \u2013 jako, jako dobro&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>OMG \u2013 <em>O, moj Bo\u017ee<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Hell nah! \u2013 Niti u paklu!&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Mewing \u2013 imati o\u0161tru \u010deljust&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Hawk tuah \u2013 pljune\u0161&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Deliverati \u2013 ignorirati&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ba\u0161 top \u2013 predobro&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Fejk \u2013 la\u017eno&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Fleksati se \u2013 praviti se va\u017ean u nekim stvarima&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Cap \u2013 la\u017e&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Bet \u2013 hajde, mo\u017ee&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Za vatre \u2013 za snapchat&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Delulu \u2013 zami\u0161ljeno&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">tekst: Hela Lihtar, Dunja Rebi\u0107, Elena Ve\u010denaj, 6.e<\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kad sam ja bila mala&#8230; U moje vrijeme&#8230;&nbsp; Rije\u010d nara\u0161taj obja\u0161njava se kao \u2018pripadnici jednoga koljena u odnosu na zajedni\u010dkoga pretka; ljudi, \u017eivotinje i predmeti koje povezuje ista dob ili vrijeme pojavljivanja (generacija u\u010denika, knji\u017eevnika; nova generacija ra\u010dunala\u2019. (Hrvatska enciklopedija,\u202fmre\u017eno izdanje.\u202fLeksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2013. \u2013 2025. Pristupljeno 12.3.2025.)&nbsp; Znanstvenici\u202fWilliam Strauss i Neil Howe\u202frazvili su generacijsku teoriju, prema kojoj se povijest mo\u017ee opisati u generacijskim ciklusima. Prema njoj generacije traju 20 \u2013 22 godine, a svaka je po ne\u010demu posebna.&nbsp; Ljudi koji su ro\u0111eni u istom vremenu razvijaju sli\u010dne osobnosti, politi\u010dku orijentaciju te poglede na svijet. Kada se tome dodaju svjetski doga\u0111aji, poput ratova, ekonomske i politi\u010dke situacije, odre\u0111ene \u0107e generacije zauvijek biti obilje\u017eene doga\u0111ajima iz tog vremena. Smatra se da trenuta\u010dno na svijetu \u017eivi sedam generacija:&nbsp; U na\u0161oj \u0161koli imamo u\u010ditelje pripadnike \u010detiriju razli\u010ditih generacija, od baby boomer generacije do generacije Z. Razgovarale smo s nekima od njih i saznale \u0161to je posebno za njihovo vrijeme, \u0161to je obilje\u017eilo njihovu generaciju te ih potaknule da se prisjete djetinjstva i podijele s nama zanimljive doga\u0111aje.&nbsp; Baby Boomer generacija&nbsp; Baby Boomer generacija ro\u0111ena je nakon Drugoga svjetskog rata. U to vrijeme dogodio se nagli porast ekonomije. Ve\u0107ina ljudi mogla je od svog rada izgraditi vlastitu ku\u0107u i osigurati dovoljno hrane za veliku obitelj. Zbog toga je ova generacija dobila naziv po velikom natalitetu \u2013 baby boom (engl. eksplozija ro\u0111enja djece).&nbsp; Anka Ga\u010di\u0107, u\u010diteljica Tehni\u010dke kulture&nbsp; U prvi razred krenula sam sa sedam godina, u razredu je bilo pet djevoj\u010dica i jedan dje\u010dak \u2013 do\u0161ljo, kako se u mom kraju govorilo za osobe koje su doselile iz drugog kraja. On je s obitelji doselio iz Bosne preko Save. U\u010ditelj je bio drug Mata, kako se tada oslovljavalo u\u010ditelja. Zanimljivo je da smo nas \u010detiri djevoj\u010dice ro\u0111ene u svibnju, pa su za nas na\u0161e mame znale re\u0107i majske lude jer je bilo svakojakih dogodov\u0161tina. U razredu nas je bilo malo pa smo bili u kombinaciji, a vrlo brzo vlasti su odlu\u010dile da idemo u Brod u \u0161kolu, pri \u010demu mislim na Slavonski Brod, iz malog sela u grad.&nbsp;&nbsp; Moja \u0161kola nosila je ime po poznatom knji\u017eevniku Vladimiru Nazoru. Putovala sam autobusom koji se svaki drugi ili tre\u0107i dan pokvario. Stoga smo morali pje\u0161a\u010diti 12 kilometara jer nije bilo mogu\u0107nosti ne do\u0107i u \u0161kolu zbog toga \u0161to, eto, autobusa nema.&nbsp;&nbsp; Zanimljivo je to \u0161to se taman u to vrijeme pojavio i televizor. Uglavnom je pola sela i\u0161lo gledati televiziju k mojem didi, maminom ocu. Tako se sje\u0107am da sam 1969. gledala Polijetanje na mjesec, crno-bijeli film. Svi su za\u010du\u0111eno gledali kako astronauti skaku\u0107u, a kasnije sam nau\u010dila da su oni zapravo lebdjeli!&nbsp;&nbsp; Bilo je to vrijeme kada se primalo u pionire, a u osmom razredu u omladinu. Tjelesni smo vje\u017ebali vani, na otvorenom igrali\u0161tu. Nema veze je li zima ili ljeto, djevoj\u010dice su nosile majice i kratke hla\u010de crvene boje, a dje\u010daci plave boje. U petom i \u0161estom razredu bilo nas je 40 u razredu; u sedmom je do\u0161lo do osipanja, ali smo dobili sedam novih u\u010denika ponavlja\u010da, tako da nas je ukupno bilo 35. U \u0161koli su bile razli\u010dite aktivnosti. Ja sam pjevala u zboru, a Glazbeni odgoj predavao mi je Mihael Feri\u0107, poznati tambura\u0161 Mija. Osvojili smo prvo mjesto i i\u0161li na Dr\u017eavno natjecanje u Vara\u017edinu \u2013 na prvo dulje putovanje u 7. razredu. Ono \u0161to pamtim jest atmosfera, putovanje, uzbu\u0111enje. Jedna je u\u010denica pjevala solo dionicu i u\u010ditelj ju je pitao: \u201cJel, mala, ima\u0161 li tremu?\u201d A ona mu je, kao iz topa, odgovorila: \u201cNe znam jel mi mama spakovala.\u201d A u\u010ditelj Feri\u0107 na to: \u201cDobro si ti, otpjevat \u0107e\u0161 to.\u201d&nbsp;&nbsp; Moram spomenuti da je Slavonski Brod na sredini puta do Zagreba, Beograda, Sarajeva; glavno je \u017eeljezni\u010dko \u010dvori\u0161te, tako da je \u010desto tom prugom prolazio Plavi vlak \u2013 tako su zvali vlak u kojem se vozio tada\u0161nji predsjednik Dr\u017eave SFRJ-a Tito. Onda smo mi svi iz \u0161kole i\u0161li pje\u0161ice do \u017eeljezni\u010dke, i to nekih 3 kilometara. Ma\u0161u\u0107i zastavama pozdravili smo vlak i Tita. Uvijek je bila velika gu\u017eva, tako da ja ba\u0161 nisam vidjela tko je bio na vratima vagona kada bi se taj vlak kratko zaustavio.&nbsp;&nbsp; Odrasla sam u ravnici pa su sanjkanja i spu\u0161tanja bila samo s nasipa, koji nas je \u010duvao od poplave rijeke Save. Ljeta sam provodila na pa\u0161njacima \u010duvaju\u0107i krave i svinje jer smo imali veliki pa\u0161njak. Tu smo se najvi\u0161e okupljali i igrali druga\u010dije igre, kao \u0161to su \u0161mijuca, \u0161iri \u0161op, pale, kaji\u0161ara, puno smo tr\u010dali, dru\u017eili se, igrali se skriva\u010da \u2013 to su bile stare igre, a mogu\u0107e ih je vidjeti u Bro\u0111ancima na Olimpijadi starih sportova. Krajem travnja i u svibnju, u prolje\u0107e, skupljali smo pu\u017eeve po \u0161umarcima i \u0161ikarama, prodavali ih na otkupnim mjestima da bi si skupili dinare i kupili si patike. Dinari su onda bili nov\u010dana jedinica.&nbsp; Odrasla sam u velikoj obitelji: uz tri sestre i dva brata, mamu i tatu. Najljep\u0161e su bile zime pune snijega, zaprege, velike saonice, konji s praporcima koji u sije\u010dnju voze drva iz \u0161ume. Mi smo prihvatili za velike saonice i vozili smo se iza njih po putu, to\u010dnije re\u010deno kotrljali smo se po snijegu jer bi ko\u010dija\u0161 onda potjerao konje u kas. Tko se dobro odr\u017eao na saonicama, nije ostao u snijegu.&nbsp; More sam prvi put vidjela u sedmom razredu u sklopu Ferijalnog saveza \u2013 rije\u010d je o Kor\u010duli. Ondje su i\u0161la sva djeca iz Broda u sedmom razredu, a onda sam se i prvi put vozila vlakom. Na kraju osmog razreda rekli su nam da za upis u srednju \u0161kolu pola\u017eemo prijemni ispit. Do\u0161la je glasovita \u0160uvarova reforma koja je bila potpuno zbunjuju\u0107a. Nije bilo ovoliko informacija, ra\u010dunala, interneta. Uglavnom smo svi krenuli u op\u0107u srednju \u0161kolu. Bilo je toliko u\u010denika da se u mojoj \u0161koli i\u0161lo u tri smjene. Autobus je ujutro i\u0161ao u 5 sati i 10 minuta, i\u0161li smo na Radni\u010dki i ondje smo zvali autobus kojim su putovali radnici u poznatu tvornicu \u0110uro \u0110akovi\u0107 i Drvnu industriju. Dolaskom u grad rano ujutro nismo imali izbora kuda, jedino u \u0161kolu. U moje vrijeme u\u010denik nije smio u\u0107i u hotel na kavu ili \u010daj ni u kafi\u0107, tek u \u010detvrtom srednje s 18 godina. Slijedile su podu\u017ee \u0161etnje od stanice do \u0161kole, dru\u017eenja, prepri\u010davanja doga\u0111aja.&nbsp; Zabave su bile na nedjeljnim dru\u017eenjima mladih: slu\u0161ala se glazba na gramafonskim plo\u010dama; bile su to longplay plo\u010de poznatih svjetskih grupa: Beatles, Led Zeppelin, Rolling Stones, Moody Blues, Jimi Hendrix, a malo kasnije ABBA te na\u0161i poznati sastavi Bijelo dugme, Korni grupa, Ki\u0107o Slabinac, Mi\u0161o Kova\u010d, Pro arte sastav, Indexi i mnogi drugi. Mogla bih ih nabrajati do sutra. Najva\u017enije je u to doba bilo u popodnevnoj smjeni pro\u0161etati po Korzu (\u0161etali\u0161tu), ondje bi se svi vidjeli; pro\u0161etati nekoliko krugova \u2013 \u201cbiti vi\u0111en i vidjeti druge\u201d.&nbsp;&nbsp; U srednjoj \u0161koli imali smo i neke druge predmete, a najvi\u0161e mi je u sje\u0107anju ostala ONO I DSZ, \u0161to bi zna\u010dilo Op\u0107enarodna obrana i Dru\u0161tvena samoza\u0161tita. Svi smo morali nau\u010diti rastaviti pu\u0161ku M48, imali smo i ga\u0111anje na streljani u Dilj brdu \u2013 to je gorje iznad Broda. Uglavnom, na tom ga\u0111anju u okviru je bilo 5 metaka, \u0161to j za mene bilo dobro jer je u mojoj meti bilo 7 pogodaka. Ne, nisam bila tako precizan strijelac, nego je netko ga\u0111ao u moju metu. Mene je jako bilo strah, stavila sam \u010depi\u0107e u uho i opalila.&nbsp;&nbsp; U moje vrijeme bili su neki drugi blagdani, praznici i neradni dani, i\u0161li smo na mar\u0161eve, pje\u0161a\u010denja, obilje\u017eavaju\u0107i doga\u0111aje iz Drugog svjetskog rata, u \u010dast slavnih brigada. I ne, nisu nas pitali ho\u0107emo li mi i\u0107i ili ne. Praznik rada posebno se obilje\u017eavao jer su mladi\u0107i iz \u0161ume donijeli visok hrast i nasred sela podigli to drvo, okitili djevojkama kapije (ograde).&nbsp; Srednja je \u0161kola brzo pro\u0161la, slijedio je prijemni i studij na Rijeci: Pedago\u0161ki fakultet. Onda sam prvi put imala informatiku i susrela sam se s ra\u010dunalom 1981. godine. Moj je profesor do\u0161ao iz Londona, doktorirao i s pregr\u0161t informacija, pri\u010dao nam je kako \u0107emo brzo pomo\u0107u ra\u010dunala vidjeti osobu s kojom komuniciramo. Pritom je mislio na Skype i na moderne telefone jer su se tada u svijetu pojavili i prvi mobiteli. Mi smo se svi pogledavali, jedni drugima govorili: \u201cJoj kako se hvali i pomalo izmi\u0161lja\u201d.&nbsp;&nbsp; Me\u0111utim, ja sam po\u010dela raditi 1985., a u Osnovnu \u0161kolu \u201cAntun Nem\u010di\u0107 Gostovinski\u201d \u0161kolske je godine 1986.\/1987. uvedena informatika. Ra\u010dunala su bila na\u0161e proizvodnje: Digitron Buje \u2013 Orao. To je prva \u0161kola u gradu Koprivnici&nbsp; koja uvodi informatiku. Kolega Miroslav Palec imao je izbornu nastavu informatike na po\u010detku, a kasnije kolegica Melita Samoborec. Moram spomenuti kako je SAD, kada sam krenula u prvi razred, godine 1967., uveo ra\u010dunarstvo u \u0161kole. Vidi se koliko smo mi kasnili i kada je kod nas uvedena informatika. Ipak je pohvalno kako posljednjih petnaestak godina na\u0161i u\u010denici na natjecanjima na svjetskoj razini zauzimaju zlato, srebro i broncu. Brzo smo uhvatili ritam, rekla bih da smo se strmoglavo uhvatili u ko\u0161tac s promjenama.&nbsp; Bila su to neka druga vremena, opu\u0161tenija, a \u010dini mi se da smo imali smo vi\u0161e vremena jedni za druge. Moj po\u010detak rada u Osnovnoj \u0161koli Andrije Palmovi\u0107a Rasinja bio je zanimljiv. Ja nisam razumjela govor u ovom kraju, a ve\u0107inu u\u010deni\u010dkih razgovora nisam razumjela. Tako sam jednom krenula u Koprivnicu i pitam jednu djevoj\u010dicu: \u201cKada i u koje vrijeme ide autobus?\u201d U\u010denica meni odgovori: \u201dVe bu tatki i\u0161el!\u201d Ni\u0161ta nisam razumjela, no to bi zna\u010dilo da \u0107e ubrzo do\u0107i. Nastava je bila u Dvorcu gdje je puhao vjetar, dimilo se u u\u010dionici. Ni\u0161ta nisam vidjela, ki\u0161a je plju\u0161tala, a odjednom su svi u\u010denici krenuli prema prozorima i vikali: \u201cNu de\u0161\u010d curi!\u201d Svi su se ne\u0161to \u010dudili i bili nemirni, a ja nisam znala \u0161to se doga\u0111a. Pitala sam ih \u0161to je sada bilo, a jedna u\u010denica ka\u017ee: \u201cU\u010diteljice, ki\u0161a jako pada, nismo ponijeli ki\u0161obrane i problem je kako ku\u0107i jer je zadnji sat.\u201d&nbsp;&nbsp; Va\u017eno je spomenuti da je u \u0161koli onda bio induktivni telefon, onaj \u0161to se mora podi\u0107i slu\u0161alica, okrenuti nekoliko puta ru\u010dica, a na po\u0161ti se javi slu\u017ebenik i linijom pove\u017ee poziv- Pozvali su mene kod ku\u0107e, direktor je rekao: \u201cKolegice, zovu vas!\u201d Ja do\u0111em i ne znam se javiti jer sam dotad vidjela takav telefon samo u muzeju. Vezano uz telefon, zapo\u010deo je nesretni Domovinski rat 1991. godine i bila su de\u017eurstva cijeli dan i cijelu no\u0107 u dvorcu, ali telefon nije radio jer je po\u0161tar zatvorio po\u0161tu. Zbog toga je komunikacija bila nemogu\u0107a, ali imali smo starinski radioprijemnik i pratili vijesti. Puno je doga\u0111aja, ali i promjena u ovih 39 godina rada.&nbsp; Generacija Y \u2013 Milenijalci&nbsp;&nbsp; Generacija Y dobila je i naziv Milenijalci jer su odraslu dob dosegli otprilike po\u010detkom novog tisu\u0107lje\u0107a. Internet i mobilni telefon poznati su im od djetinjstva.&nbsp;&nbsp; Mihaela Juri\u0161a, u\u010diteljica Hrvatskoga jezika&nbsp; Sje\u0107anja na djetinjstvo vra\u0107aju me u vrijeme igre s lutkicama pred zgradom, osmi\u0161ljavanja plesnih koreografija s prijateljicama, skupljanja pu\u017eeva i bubamara u staklenke i neizbje\u017ene gumi-gumi. Bilo je tako lako biti dijete. Zabava je vrebala iza svakog ugla. Kada sam \u017eeljela van na igru, do\u0161la bih do&nbsp; prijatelji\u010dina stana, pokucala i pitala: \u201cSmije li Tajana van?\u201d Nismo se zvali telefonom i molili roditelje da nam dogovore igru.&nbsp; Telefonski razgovori do\u0161li su ne\u0161to kasnije, u tinejd\u017eerskoj dobi. Tada sam znala voditi duge razgovore s prijteljicama o nama vrlo va\u017enim stvarima, no roditelji nisu dopustili da ti razgovori budu predugi jer telefon ipak ko\u0161ta. Onda smo se na\u0161le u\u017eivo i nastavile. Dogovoriti sastanak je tako\u0111er bilo vrlo jednostavno i ka\u0161njenja su bila rijetka pojava. Ako ste se dogovorili u 5 kod sata (na trgu), onda ste u 5 tamo i trebali biti. Niste mogli poslati poruku da kasnite 10 minuta jer nije bilo mobitela. \u010cesto smo i\u0161li u kino i na kakao, \u201cvisili smo\u201d kod \u0161kole ili u parku \u010dekaju\u0107i da se pojavi simpatija&#8230; U srednjoj smo \u0161koli dosta izlazili i pronalazili se pa smo prou\u010davali\/isprobavali razne vrste glazbe, stilove odijevanja i frizure. To mi je bilo najljep\u0161e i najzanimljivije razdoblje mladosti.&nbsp;&nbsp; Na\u0161 je \u017eargon bio sli\u010dan dana\u0161njem &#8211; jedinica je bila kulja, kec ili kolac, razrednica raska,&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2670,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[122],"class_list":["post-2669","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-glavna-tema-razlicitost-tolerancija","tag-generacije"],"blog_post_layout_featured_media_urls":{"thumbnail":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-150x150.jpg",150,150,true],"full":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a.jpg",1024,1024,false]},"categories_names":{"20":{"name":"GLAVNA TEMA: Ljepota razli\u010ditosti, snaga tolerancije","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/category\/glavna-tema-razlicitost-tolerancija\/"}},"tags_names":{"122":{"name":"generacije","link":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/tag\/generacije\/"}},"comments_number":"0","wpmagazine_modules_lite_featured_media_urls":{"thumbnail":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-150x150.jpg",150,150,true],"cvmm-medium":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-300x300.jpg",300,300,true],"cvmm-medium-plus":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-305x207.jpg",305,207,true],"cvmm-portrait":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-400x600.jpg",400,600,true],"cvmm-medium-square":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-600x600.jpg",600,600,true],"cvmm-large":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a.jpg",1024,1024,false],"cvmm-small":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a-130x95.jpg",130,95,true],"full":["https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/2amZiyxMQTRuWliitIJE-0-dbs1a.jpg",1024,1024,false]},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2669","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2669"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2669\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3023,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2669\/revisions\/3023"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2670"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/krijesnice-osang.net\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}