Svaki bi učenik mogao biti odličan samo da 15 minuta dnevno čita. Pa čitajte!

Intervju – Zlatko Krilić
Poštovani gosp. Kriliću, hvala Vam što ste došli u Koprivnicu kao naš dragi gost. Pripremili smo nekoliko pitanja za vas. Hvala što ste pronašli vremena za ovaj intervju.

U kojoj dobi ste zavoljeli čitanje i pisanje?

Moja mama je jako puno čitala i u potajice pisala. Imali smo doma veliku biblioteku i ja moram priznati da je mnogo njih posuđivalo od mene knjige. Ja baš i nisam bio previše oduševljen čitanjem. Čitao sam neke stripove tako da sam ozbiljno počeo čitati kad je moj stariji brat imao jednu knjigu za lektiru. Pitao sam ga što to čitaš, a on je rekao, „makni se balavac, to nije knjiga za tebe“. Ja sam znao da je to dobra knjiga za mene, a ne ono što su govorili da trebam čitati. Zato sam sad na susretu rekao da ne čitate Krik u nadi da će ga netko pročitati. Ne znam kad sam zavolio čitanje, ali sam čitao dosta u djetinjstvu, valjda pod utjecajem moje mame.

Imate li koju anegdotu dok ste bili osnovnoškolac kao mi?
Joj, imam tisuću anegdota, samo nemojte me pitati koju. Ja sve moje doživljaje pokušavam opisati u svojim knjigama. Moje uspomene iz razdoblja do osnovne škole sam opisao u svojim knjigama, a one koje nisam, planiram opisati u nekoj novoj knjizi.

Jeste li bili uzoran ili vragolast učenik?
Nijedno od toga. Ja sam imao specijalnu tehniku cijelu osnovnu školu, a koja se sastojala u tome da bih došao na sat i puf – nestao. I nema me, i kad zvoni za kraj nastave opet sam se pojavio. Da, bio sam zapravo vrlo neprimjetan učenik.

Koji Vam je bio najdraži predmet u školi?
Rekao sam na susretu – fizika, ali naravno zbog profesorice koja je predavala, a ne zbog fizike. Fiziku nisam nikada posebno naučio.

Koji su vaši književni uzori?
Nemam konkretno uzore pa da bih htio biti kao netko, ali ima puno pisaca koje cijenim i koje rado čitam, a neke sam i privatno jako cijenio i volio. Recimo spomenuo sam na susretu, prijatelj mi je bio Pajo Kanižaj koji je išao u ovu školu. Bili smo dosta dobri prijatelji. Prijatelj i vjenčani kum mi je Ivo Kušan. Iz svjetske dječje književnosti najdraži su mi Willjams, Mark Twain i sl.

Koja vam je lektira bila najdraža dok ste išli u školu?
Nisam baš bio ljubitelj lektira da se ne lažemo. Ja sam čitao neke druge stvari, lektire koje sam morao baš i nisam rado čitao. Ne mogu se sjetiti neke knjige koja me je u vrijeme dok sam ju čitao za lektiru fascinirala. Dječju književnost sam čitao puno kasnije.

Što vama znači pisanje i gdje pronalazite inspiraciju za pisanje?
Što mi znači pisanje? Rekao sam to mi je poziv, a bez pisanja ne mogu zamisliti svoj život. To volim raditi, uživam u tome i u svemu onome što ide uz pisanje. To je, između ostaloga, i druženje s djecom danas u Koprivnici.

Koje djelo koje ste napisali vam je najviše priraslo srcu?
Sva djela koja sam napisao su mi prirasla srcu. Ni jedno mi nije posebno drago, uvijek mi je najdraže ono na kojem trenutno radim.

Dok pišete roman koristite li stvarne osobe i događaje ili sve izmaštate?
Dok pišem roman koristim olovku i računalo. Opisujem stvarne osobe, ali toliko izmijenjene da jedino ja znam tko su. Promijenim im imena i od tri stvarne osobe sklopim jednu koja je književni lik.

Je li uzbudljivo pisati filmske i televizijske scenarije?
Najčešće je uzbudljivo, ali nekada zna biti jako, jako naporno jer uvijek se to radi u nekakvoj vremenskoj stisci. Uvijek treba biti gotovo za prekjučer i tako, ali volim to raditi jer se granice mogućnosti pomiču. Osim toga na snimanju, a kao i u kazalištu, je užitak za pisca jer nije sam. U prozi je pisac uvijek sam i kada netko s njim komunicira preko knjige pisac nikad nije prisutan.
Recimo u kazalištu uvijek možeš sjesti u mrak s publikom i slušati kako reagiraju i glumci još daju svoj doprinos da ožive te likove. Na snimanju filma je puno ljudi, ugodno druženje i volim to raditi.

Što vam je draže, pisati za djecu ili odrasle?
Za djecu ne pišem niti sam ikada pisao. Ja pišem o mom djetinjstvu, pa moje knjige izlaze u bibliotekama za djecu, ali ja pišem za one koji čitaju. Slobodno moje knjige možete dati vašim bakama. Nisu zabranjene za bakice.

Jeste li kad radili u školi?
Bogu hvala, nisam. Nisam radio u školi, to je pretežak posao za mene i ne bih to mogao raditi. Dok sam imao vježbe na fakultetu, profesor pedagogije je prekidao studenta kad bi počeo brbljati i kad se nije dovoljno pripremio. Ja sam došao na predavanje i pojma nisam ništa imao. Nisam se pripremio i
čekao sam da me profesor prekine. I dođe do kraja sata i nije me prekinuo. Kasnije je na analizi profesor pitao studente koji su slušali moje predavanje, da prokomentiraju predavanje. I oni su iz pristojnosti rekli pa možda je neke stvari preskočio jer se vidjelo da nemam pojma. Profesor im je rekao da su upravo slušali predavanje čovjeka koji nema pojma o čemu predaje, ali prirodno je inteligentan i obavio je divno predavanje. Dobio sam odličan. Ja se nisam baš naročito trudio da naučim sve metode, ali uvijek mi je išla komunikacija.

U Zagrebu ste od fakulteta?
Ne, ja sam u šestom razredu prešao u Zagreb kad sam pripao tati.

Jeste li htjeli biti knjižničar?
Ne, ja ne bih mogao raditi te premirne poslove koji se dosta ponavljaju. Ja to ne bih mogao. Zato sam odabrao posao gdje je svaki dan apsolutno drugačiji. Ja da ne pišem, ne znam što bih radio. Nemam nikakvu ideju. U djetinjstvu sam svašta želio biti. Ne znam što sve nisam želio biti. Najviše
me držala želja kad sam bio mali da budem čordaš. Vi ne znate što je čordaš? Više ne postoji to zanimanje. To je seoski svinjar. Naime, taj čordaš je uvijek imao onaj slavonski bič s kratkom drškom koji fantastično puca. Ja sam htio biti čordaš da dobijem takav bič, ali eto predomislio sam se pa sam odlučio biti astronaut. Nakon toga sam se opet predomislio i na kraju sam ono što je moja
mama oduvijek znala da ću biti – pisac jer kao imam bujnu maštu.

Što želite poručiti čitateljima svojim knjigama?
Ništa im ne želim poručiti, ali želim da uživaju u čitanju i da zavole čitanje jer je izuzetno važno usvojiti čitalačku naviku. Vještina čitanja će vam trebati u bilo kojem poslu kojim se mislite baviti. Čitanje je jako važno. Nažalost, kod nas se dosta malo čita i to je velika šteta. Treba čitati, bilo što.

Uživate li dok pišete?
Da, uživam i patim ako opisujem lik koji pati. Zato najčešće opisujem likove
koji uživaju i vole život. Jednom me na sličnom susretu jedan učenik pitao kako se osjećam dok pišem pa sam mu rekao da se osjećam kao i lik o kojem pišem. Ako je lik sretan i ja sam sretan, ako je tužan i ja sam tužan. Na to je učenik pitao ako je lik glup? Pa smo se nasmijali.
Na što prvo pomislite kad čujete djetinjstvo – Prvo pomislim na moju kćerku i sina jer je to zadnje djetinjstvo koje sam proživljavao, a od mog sam se već toliko udaljio da ga se ne sjećam više toliko dobro koliko sam proživljavao njihova djetinjstva. Zapravo djeca najviše pružaju svojim roditeljima to što im omogućuju da s njima proživljavaju drugo djetinjstvo i ponovno otkrivanje svijeta.

plovidba – na brod
more – na šum valova
prvi sudar – oh, na mnoge radosti, mnoge strepnje i mnoga razočaranja koja su me pratila u to vrijeme. Ja sam bio i još uvijek sam jako zaljubljive prirode. pismo – sad bih trebao reći na Zagonetno pismo, ali ne, pomislim na pisma koja mi je moja baka pisala. Moja baka je bila najveći pjesnik svih vremena za mene. Ona uopće nikad nije napisala nijednu pjesmu, ali ta pisma koja je ona meni slala,
to je za mene bila najveća poezija. Uživao sam u njenim pismima. Pisma više ne postoje, ali ja sam se stvarno beskrajno radovao svakom bakinom pismu.
televizija – posao, novac
Japan – nisam posebno vezan uz Japan, ali sam neko vrijeme bio vezan uz način doživljavanja života jer sam trenirao neke istočnjačke borilačke sportove, pa me kimono i to sve skupa podsjeća na treninge.
putovanje – zapravo na vlak, iako vlakom se najrjeđe vozim, nisam se već jako
dugo vozio vlakom. Pomislio sam i na Koprivnicu, stvarno volim putovati u
Koprivnicu.

Zahvaljujem što ste pokazali interes za razgovor sa mnom. Pozdravljam čitatelje vašeg lista i nagovorite ih da čitaju. Bilo što jer je jako važno čitati. Jedna moja prijateljica koja je istaknuti pedagog i radi u školi kaže da bi svaki učenik mogao biti odličan samo da 15 minuta dnevno čita. Pa čitajte 15 minuta dnevno.

Luca Jukić, Marija Oštrkapa