Ravnatelj Darko Sočev poručuje učenicima: “Krećite se, smiješite i igrajte što više!”

Novosti iz škole

Intervju s ravnateljem Darkom Sočevom

Kada Vam se i kako se pojavila želja da postanete ravnatelj?

Prije dvije godine, kada smo saznali da ravnateljica uskoro ide u mirovinu, kolege i ja smo počeli razmišljati o tome tko bi i na koji način nastavio voditi školu. Tada mi se pojavila želja da postanem ravnatelj. U razgovoru s drugima iz škole i u „razgovoru sa samim sobom“, odlučio sam se prijaviti. Ispalo je da se nitko drugi nije prijavio i tako sam, evo, sada ja ravnatelj.

Kako izgleda jedan Vaš uobičajeni radni dan?

Nekad je vrlo intenzivan i jedva se što stigne, a nekad su dani ležerni, sve se može obaviti na vrijeme. Dakle, tipičan radni dan je dolazak u sedam sati, obavljanje prvih konzultacija s tajnicom i sa stručnom službom. Nakon toga se odgovara na poruke, razmišlja se o tome što se mora tijekom radnog dana obaviti. Ako nema sastanaka, organiziramo zbivanja u školi.

Koje ste novitete dosad uveli, a koji su tek u planu?

Noviteti su dosad vrlo jednostavni. Na početku nastavne godine iznenadile su vas ove promjene: obavezne papuče, zabrana korištenja mobitela… Neki naglasak želim staviti na to da se vi, učenici, što više krećete. Jedna informacija koju još ne znate je da će se Proljetni kros održati 29. svibnja, a 9. lipnja ćemo imati Dan kretanja, kada ćemo ići pješke do Podravkinog rekreacijskog centra. U budućnosti ćemo pokušati organizirati što više izvanučioničkih nastava. Mislim da nam takva vrsta nastave svima treba jer smo previše zaokupljeni tehnologijom.

Koji je razlog zabrane mobitela?

Sad kada ste već tu u školi, imate priliku družiti se međusobno i malo mi je tužno vidjeti svakog učenika na svojem mobitelu. Čak je u redu ako se dopisujete s nekim, ali je žalosno vidjeti kada igrate igricu pod slobodnim satom ili odmorom. Smatram da to nije primjereno školi kao obrazovnoj ustanovi.

Kako su učenici reagirali?

Ja bih rekao vrlo dobro, naravno da ima onih kojima to teško pada. Ali, kada su učenici svjesni da ista pravila vrijede za sve, mislim da se mogu dosta dobro prilagoditi.

Vidite li neke promjene nakon uvođenja novih pravila?

Smatram da se vide neke promjene jer dok nisi na mobitelu, razmišljaš o svom radnom danu, o budućnosti ili se družiš s razrednim kolegama. To je već jedan veliki korak.

Želite povećati fizičku aktivnost kod učenika. Jeste li uspjeli u tome?

Djelomično jesmo, no to se mora intenzivirati tijekom budućih školskih godina. Na kraju školske godine vidjet će se napredak. Koristimo dane koji slijede nakon ili prethode državnim praznicima i blagdanima (prije Dana državnosti i nakon Tijelova) pa ćemo te dane provesti u izvanučioničkoj nastavi za cijelu školu. Pokušat ćemo povećati broj terenskih nastava, naravno, u dogovoru s roditeljima.

Vidite li promjene nakon najavljenog pooštravanja kriterija ocjenjivanja?

To će se vidjeti kod zaključivanja ocjena. Nije svako znanje jednako vrijedno, neki su toga svjesni. Odgovore na to će vam dati rezultati nacionalnih ispita.

Koji vam je najstresniji dio posla koji obavljate kao ravnatelj, a koji najdraži?

Trenutno je najstresniji dio posla koji obavljam prilagodba na jednosmjensku nastavu jer imamo veliki nedostatak prostora, a želje našeg osnivača da prijeđemo barem u kombiniranu jednosmjensku nastavu su prilično intenzivne. Najdraži dio posla koji obavljam kao ravnatelj je, naravno, organizacija natjecanja. Nedavno smo imali županijsko natjecanje iz hrvatskog jezika. Sretan sam kad vidim učenike koji doista žele i teže izvrsnosti te koje još uvijek veseli znanje.

Smatrate li da Vas je uloga ravnatelja promijenila kao osobu?

Teško mogu sam suditi o tome, to bi morali drugi reći. Doduše, nadam se da nije previše.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Sada sam puno više u školi nego sam bio ranije, barem dvostruko, ako ne i više od toga. Najčešće prošećem psa ili se poigram s njim i već padne mrak. Veseli me i odlazak u vinograd.

Imate li poruku za osmaše?

Neka pokušaju izabrati školu koja im najviše odgovara, ali znam po sebi da to nije nimalo lako. Neki nisu ni 20 godina kasnije sigurni što žele u životu. Ali neka pokušaju razmišljati tržišno, promisle gdje najviše nedostaje stručnjaka i pokušaju se usmjeriti u tom području.

Što biste poručili kolegama, a što učenicima?

Kolegama bih poručio da ne brinu za svoju budućnost. Sve će se posložiti. Trenutno smo u tranziciji cjelokupnog školstva i puno je strahova kod kolega kako će to nakraju ispasti, hoće li netko imati smanjenu satnicu i slično. Mislim da nema razloga za strah, pogotovo kod onih koji svoj posao shvaćaju ozbiljno i odgovorno. A vi, učenici, budite djeca. Krećite se što više, smiješite se što više, igrajte se što više i težite nekoj izvrsnosti koja ne treba biti na svim poljima. Ne morate svi biti „5.0 učenici“, nego trebate naći neku svoju „nišu“ u kojoj ste dobri, u čemu uživate i tada ćete imati ispunjen život.

Karolina Điko i Hana Grubačević, 8.a

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)